Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1949/06 (Tuzlanski kanton)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1949/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1949/06, rješavajući apelaciju Tuzlanskog kantona, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tuzlanskog kantona podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-
06-000679 od 15. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli, broj I-1876/05 od 6. juna 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Tuzlanski kanton (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Kantonalno pravobranilaštvo Tuzla, podnio je, 6. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-06-000679 od 15. maja 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-1876/05 od 6. juna 2005. godine
2. Općinski sud u Sarajevu je presudom, broj P-1059/03 od 9. juna 2004. godine, odbio tužbeni zahtjev Azre Sarajlić i dr. (u daljnjem tekstu: tražioci izvršenja) u kojem je zatraženo da apelant tražiocima izvršenja isplati, na ime naknade za godišnji odmor-regres, tačno određene iznose za periode kako je to pobliže navedeno u izreci presude, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od podnošenja zahtjeva pa do isplate. Apelanti su protiv navedene presude izjavili žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.
3. Kantonalni sud u Sarajevu je presudom, broj Gž-1808/04 od 12. januara 2005. godine godine, usvojio žalbu tražioca izvršenja, usvojio njihov tužbeni zahtjev i obavezao apelanta da tražiocima izvršenja isplati tražene iznose naknade za regres.
4. Tražioci izvršenja su Općinskom sudu podnijeli zahtjev za izvršenje presude Kantonalnog suda u Sarajevu od 12. januara 2005. godine, na temelju kojeg je Općinski sud donio rješenje o izvršenju, broj I-1876/05 od 25. maja 2005. godine. Apelant je protiv rješenja uložio prigovor u kojem je naveo da je su u postupku izvršenja sudovi trebali primjeniti Zakon o privremenom odlaganju od izvršenja potraživanja na osnovu izvršnih odluka na teret Budžeta Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Zakon) i donijeti rješenje kojim će staviti van snage rješenje o izvršenju i obustaviti izvršni postupak.
5. Općinski sud je rješenjem, broj I-1876/05 od 6. juna 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000679 od 15. maja 2006. godine, odbio apelantov prigovor i u cijelosti održao na snazi rješenje o izvršenju od 25. maja 2005. godine. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda navedeno je da se apelant neosnovano poziva na Zakon kojim je predviđeno odlaganje od izvršenja pravosnažnih presuda na teret budžeta, s obzirom da je obaveza apelanta na isplatu naknada tražiocima izvršenja utvrđena pravosnažnom i izvršnom presudom Kantonalnog suda od 12. januara 2005. godine. Kantonalni sud je, nadalje, naveo da je članom 3. stav 2. Zakona izričito je propisano da se ovaj Zakon ne primjenjuje ako je obaveza korisnika budžeta nastala nakon stupanja na snagu ovog Zakona. Kantonalni sud je, stoga, zaključio da, s obzirom da je Zakon je stupio na snagu 17. februara 2004. godine, a obaveza apelanta prema tražiocima izvršenja nastala u januaru 2005. godine, Zakon nije primjenjiv na predmetno izvršenje.
6. Apelant je naveo da su osporena rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnog prava i da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Predlažio je da Ustavni sud ukine osporena rješenja i predmet vrati Kantonalnom sud na ponovni postupak ili da sam meritorno rješi predmet.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Apelant je naveo da je u postupku donošenja osporenih rješenja došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U konkretnom slučaju apelant je osporio rješenja donesena u postupku izvršenja presude Kantonalnog suda kojom je apelant obavezan na naknadu određenih novčanih iznosa za godišnji odmor – regres tražiocima izvršenja. Ustavni sud je, u predmetu AP-1996/06, već odlučivao o istim pravim pitanjima po apelaciji podnesenoj od strane apelanta i donio je odluku u kojoj je odbacio kao ratione materiae apelantove navode o povredi njegovog prava na pravično suđenje i prava na imovinu. Ustavni sud se, stoga, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, poziva na obrazloženje i razloge date u odluci AP- 1996/06 od 6. marta 2007. godine.
9. Razlozi navedeni u odluci AP-1996/06 u cijelosti se odnose i na ovu odluku, pa zbog istih razloga Ustavni sud zaključuje da je i u konkretnom slučaju apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović