Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2266/06 (S. M.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2266/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2266/06, rješavajući apelaciju Spomenke Marjanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Spomenke Marjanović podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-
98/05 od 4. jula 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju, broj Gž. 234/04 od 30. novembra 2004. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju, broj P. 357/02 od 8. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Spomenka Marjanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubinja, koju zastupa Drago Babić, advokat iz Bileće, podnijela je 24. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-98/05 od 4. jula 2006. godine, presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž. 234/04 od 30. novembra 2004. godine i presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P. 357/02 od 8. aprila 2004. godine.
2. Osnovni sud je presudom, broj P-357/02 od 8. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž. 234/04 od 30. novembra 2004. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice protiv tuženih Opštine Ljubinje (u daljnjem tekstu: prvotuženi), Doma zdravlja Ljubinje (u daljnjem tekstu: drugotuženi) i Dragana Starovića (u daljnjem tekstu: trećetuženi), u kojem je zatraženo da se trećetuženi obaveže da napusti stan koji se nalazi u Ljubinju u Ulici Trg Nemanjića bb i ljuč od stana preda apelantici. Navedenim presudama je odbačen dio tužbenog zahtjeva u kojem je apelantica zatražila da se utvrdi ništavost rješenja o dodjeli spornog stana na korištenje trećetuženom i dodjelu spornog stana njoj na korištenje. Apelantica je protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu.
3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-98/05 od 4. jula 2006. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog djela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Vrhovni sud je, nadalje, naveo da je apelantica u tužbi podnesenoj 30. augusta 2002. godine navela vrijednost spora u iznosu od 5.000,00 KM, pa kako vrijednost pobijanog djela ne prelazi 10.000,00 KM, a po ocjeni suda odlučivanje o reviziji u ovom predmetu nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, to je i odlučeno na osnovu člana 247. Zakona o parničnom postupku i revizija je odbačena kao nedopuštena.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u konkretnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve efektivne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Okružnog suda izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-98/05 od 4. jula 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-234/04 od 30. novembra 2004. godine, donesena povodom apelanticine žalbe protiv prvostepene presude. S obzirom na to da je, 7. decembra 2004. godine, apelantici uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-234/04 od 30. novembra 2004. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 24. jula 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Okružnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović