Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2469/06 (A. K.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Stanarsko pravo
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2469/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2469/06, rješavajući apelaciju Asmire Kurtović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asmire Kurtović podnesena protiv presude Okružnog suda u Banja Luci, broj U-457/05 od 10. maja 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 05-050-01-1/05 od 4. januara 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Asmira Kurtović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Prijedora, koju zastupa Ahmet Tatarević, advokat iz Prijedora, podnijela je apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-457/05 od 10. maja 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-1/05 od 4. januara 2005. godine.
2. Ministarstvo je rješenjem, broj 05-050-01-1/05 od 4. januara 2005. godine, koje je potvrđeno presudom Okružnog suda, broj U-457/05 od 10. maja 2006. godine, odbilo apelanticin zahtjev za ponavljanje upravnog postupka povrata u posjed stana u Prijedoru (u daljnjem tekstu: sporni stan) na kojem je nosilac stanarskog prava bila apelanticina pravna prednica M.C. U pravosnažno okončanom upravnom postupku kao neblagovremen je odbačen zahtjev apelanticine pravne prednice za povrat u posjed spornog stana rješenjem Ministarstva od 13. oktobra 2003. godine. Apelantica je Ministarstvu, stoga, podnijela zahtijev za ponavljanje postupka u kojem je tvrdila da njena pravna prednica, zbog svog zdravstvenog stanja te činjenice da je živjela u Švedskoj, gdje je i umrla, nije mogla blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat spornog stana.
3. Apelantica je navela da je povrijeđeno njeno pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija), pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelantica je navela da su nadležni organi trebali uzeti u obzir razloge navedene u zahtjevu za ponavljanje postupka koji su se odnosili na nemogućnost njene pravne prednice da blagovremeno traži povrat spornog stana.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelanticina pravna prednica je propustila da u zakonskom roku podnese zahtjev za povrat spornog stana. Stoga, ni ona, a niti sama apelantica nisu došle do odluke u kojoj se meritorno raspravljalo o njihovom pravu na sporni stan, tako da nisu iscrpljeni pravni lijekovi mogući po zakonu.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović