Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2711/07 (M. R.)
Odluka donesena 08. 11. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2711/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
08. 11. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, Seada Palavrić, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2711/07, rješavajući apelaciju Miodraga Romića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miodraga Romića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 971 od 14. augusta 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Miodrag Romić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je, 10. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske ( u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06- 000 971 od 14. augusta 2007. godine. Apelant je istovremeno zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom nalaže Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica RS - Odsjek Banjaluka da prekine postupak deložacije apelanta iz stana u Banjaluci, u Ulici Petra I Karađorđevića broj 133, dok on ne ostvari svoja prava u Hrvatskoj na svojoj imovini i stanu koga je zamijenio.
2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci, broj P-727/02 od 23. septembra 2004. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-2127/04 od 10. maja 2006. godine, odbijen je apelant sa tužbenim zahtjevom kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o zamjeni stanova, zaključen između njega i tužene Snježane Ivaniš pravno valjan, da mu tužena naknadi parnične troškove i da «sud odredi na stanu u ulici Kralja Petra I Karađorđevića broj 133 zabilježbu ove tužbe».
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 971 od 14. augusta 2007. godine, odbačena je revizija apelanta obzirom da označena vrijednost spora u konkretnom predmetu nije prelazila propisani kriterijum Zakona o parničnom postupku u iznosu od 10.000,00 KM. Kako Sud, nije našao da bi odlučivanje o reviziji u konkretnom parničnom postupku bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelanta je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247. u vezi sa članom 237. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koje su konačne odluke u ovom slučaju, tj. da li je apelant iscrpio sve efektivne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv presude Okružnog suda, broj Gž-2127/04 od 10. maja 2006. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 971 od 14. augusta 2007. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž-2127/04 od 10. maja 2006. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
8. S obzirom na to da je apelantu presuda Okružnog suda, broj Gž-2127/04 od 10. maja 2006. godine, uručena prije 4. oktobra 2006. godine, kada je podnio reviziju Vrhovnom sudu protiv navedene drugostepene presude, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 10. oktobra 2007. godine, proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda, broj Gž-2127/04 od 10. maja 2006. godine.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović