Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2549/07 (N. D.)

Odluka donesena 08. 11. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2549/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

08. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 8. novembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2549/07, rješavajući zahtjev Nikole Derete za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se zahtjev Nikole Derete za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Dereta (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Milan D. Trbojević, advokat iz Banjaluke, podnio je, 11. septembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-ž-07-000 008 od 29. juna 2007. godine. Apelant je, 8. oktobra 2007. godine, Ustavnom sudu podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio odlaganje upućivanja apelanta na izdržavanje kazne zatvora u skladu sa Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kžk-06-000 006 od 22. februara 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-ž-07-000 008 od 29. juna 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji. Također, apelant je, 8. oktobra 2007. godine, dostavio i dopunu apelacije.

2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj K-37/05 od 5. decembra 2005. godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu KZ RS). Na osnovu odredbe člana 99. stav 1. u vezi sa članom 96. stav 3. Zakona o krivičnom postupku (u daljnjem tekstu: ZKP) apelant je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka koji su se odnosili na sudski paušal u iznosu od 300 KM. Oštećeni Suljo Ribić je sa imovinsko-pravnim zahtjevom, shodno odredbi člana 108. stav 3. ZKP-a, upućen na parnični postupak.

3. Protiv navedene presude apelantov branilac je podnio žalbu koju je Vrhovni sud rješenjem, broj 118-0-Kž-06-000 034 od 21. marta 2006. godine, uvažio i ukinuo prvostepenu presudu, te odredio održavanje pretresa pred Vrhovnim sudom.

4. Vrhovni sud je presudom, broj 118-0-Kž-K-06-000 006 od 22. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Kž-ž-07-000 008 od 29. juna 2007. godine, oglasio krivim apelanta zbog krivičnog djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. u vezi sa članom 22. KZ RS i osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina. Apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u paušalnom iznosu od 600,00 KM, a oštećeni Suljo Ribić je sa imovinsko-pravnim zahtjevom upućen na parnicu.

5. Apelant navodi povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da je u predmetnom krivičnom postupku bio u neravnopravnom položaju u odnosu na tužioca koji je prisustvovao sjednici vijeća Vrhovnog suda održanoj 29. juna 2007. godine, a on i njegov branilac nisu.

6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da, u skladu sa pozitivno-pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju, apelant nije naveo nikakve činjenice i razloge, niti dostavio dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. Apelant je iznio samo razloge koji eventualno mogu biti relevantni kod odlučivanja o samoj apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2549/07 (N. D.) | Sudska praksa | Aktio