Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu U-18/06 (P. K. i ostali)

Odluka donesena 23. 11. 2007.

Nema povrede
Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Član 14. EK – zabrana diskriminacije
  • Opća zabrana diskriminacije
  • Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima
  • Državni službenik
  • Član II/3 Ustava BiH
  • Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman

Citirani propisi

Predmeti (1)

U-18/06

Ocjena ustavnosti

Odluka o meritumu

23. 11. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 18/06, rješavajući zahtjev Petra Kunića, Milorada Živkovića, Tihomira Gligorića, Nenada Mišića, Miloša Jovanovića, Momčila Novakovića, Ljiljane Miličević, Mirka Blagojevića, Dušanke Majkić, Jeline Đurković i Marije Perkanović, u vrijeme podnošenja zahtjeva članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), u sastavu:

Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica David Feldman, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 23. novembra 2007. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovan zahtjev Petra Kunića, Milorada Živkovića, Tihomira Gligorića, Nenada Mišića, Miloša Jovanovića, Momčila Novakovića, Ljiljane Miličević, Mirka Blagojevića, Dušanke Majkić, Jeline Đurković i Marije Perkanović, u vrijeme podnošenja zahtjeva članova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Utvrđuje se da je član 62. stav 5. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 88/05 i 94/05) u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine», «Službenom glasniku Republike Srpske» i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Petar Kunić, Milorad Živković, Tihomir Gligorić, Nenad Mišić, Miloš Jovanović, Momčilo Novaković, Ljiljana Miličević, Mirko Blagojević, Dušanka Majkić, Jeline Đurković i Marija Perkanović, u vrijeme podnošenja zahtjeva članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: podnosioci zahtjeva), podnijeli su 10. jula 2006. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti člana 62. stav 5. Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Zakon o odbrani, «Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 88/05 i 94/05).

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 13. februara 2007. godine dostavljanje odgovora na zahtjev.

3. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine dostavio je Ustavnom sudu odgovor na zahtjev posredstvom svoje Ustavnopravne komisije 28. februara 2007. godine, a Dom naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine nije dostavio odgovor na zahtjev.

4. Na osnovu člana 33. Pravila Ustavnog suda, od Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo odbrane) je 14. juna 2007. godine zatraženo dostavljanje informacije o tome je li Ministarstvo odbrane donijelo konačnu odluku o statusu državnih službenika i zaposlenika ranije zaposlenih u entitetskom Ministarstvu odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: državni službenici).

5. Ministarstvo odbrane je 11. jula 2007. godine dostavilo traženu informaciju u kojoj navodi da do datuma izrade ove informacije nije donijelo konačnu odluku o statusu državnih službenika. U informaciji se, dalje, navodi da do donošenja konačne odluke o statusu državnih službenika Ministarstvo odbrane postupa u skladu s odredbama Zakona o odbrani koje su za Ministarstvo obavezujuće, te da je u ovom dijelu svoje nadležnosti Ministarstvo odbrane donijelo odgovarajuće provedbene propise koji su u skladu s citiranim odredbama Zakona o odbrani.

6. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovor na zahtjev dostavljen je podnosiocima zahtjeva 5. juna 2007. godine.

7. Sutkinja Seada Palavrić se, u skladu sa članom 93. stav 1. Pravila Ustavnog suda, izuzela iz odlučivanja u konkretnom predmetu, s obzirom na činjenicu da je kao član Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine učestvovala u usvajanju zakona čije se odredbe osporavaju.

III. Zahtjev

a) Navodi iz zahtjeva

8. Podnosioci zahtjeva su podnijeli zahtjev u skladu s odredbama člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Oni smatraju da član 62. stav 5. Zakona o odbrani nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine jer su njegove odredbe diskriminirajuće. Naime, članom 62. stav 5. citiranog zakona predviđeno je da državni službenici zadržavaju svoje ranije prinadležnosti (plaću, naknade i dr.) koje su imali u entitetskim ministarstvima, sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u uspostavljenom jedinstvenom Ministarstvu odbrane, nakon procesa izbora predviđenog članom 64. Zakona o odbrani. Podnosioci zahtjeva, također, navode da od dana preuzimanja (1. januara 2006. godine) državni službenici i zaposlenici iz Republike Srpske za 20 do 30% imaju manje plaće i naknade za topli obrok od ostalih državnih službenika, a naknade za regres manje su i do tri puta, zbog čega je navedena zakonska odredba diskriminirajuća i neustavna, jer dovodi istu kategoriju državnih službenika i zaposlenika u različit položaj. Također, ističu da je apsurdno da državni službenici u istom zvanju i statusu, zaposleni u istom organu, imaju različite prinadležnosti. Prema navedenom, iako se podnosioci zahtjeva nisu eksplicitno pozvali na odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatraju da su povrijeđene, iz zahtjeva proizlazi da on pokreće pitanje kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Podnosioci zahtjeva su predložili da Ustavni sud donese odluku kojom se utvrđuje da odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani nisu u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine.

b) Odgovor na zahtjev

9. Ustavno-pravna komisija Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u svom odgovoru je navela da je namjera zakonodavca bila da osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani na određeno vrijeme uredi prava državnih službenika. Zakonodavac osporenom odredbom štiti i garantira zatečena prava državnih službenika na koja zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane nakon procesa izbora predviđenog u članu 64. Zakona o odbrani, pretpostavljajući da će vremensko trajanje prelaznog perioda biti ograničeno. Zakonom, odnosno osporenom odredbom nije uspostavljeno ništa novo, nego je, naprotiv, zadržano postojeće stanje. Zadržavanje statusa quo ne može samo po sebi biti izvor diskriminirajućeg odnosa. Ako razlike u visini plaća i naknada eventualno i postoje one nisu nastale usvajanjem Zakona o odbrani i primjenom člana 62. stav 5. nego su nastale ranije. Dalje, navodi se da se predugim trajanjem perioda do donošenja konačne odluke o statusu državnih službenika mogu ugroziti principi na kojima počiva državna služba. Efikasnim djelovanjem i donošenjem konačne odluke o statusu svih zaposlenih riješili bi se problemi na koje se ukazuje, što ponovo upućuje da tekst člana 62. tačka 5. Zakona o odbrani nije izvor problema, nego naslijeđeno stanje i sporost u implementaciji člana 64. Zakona o odbrani koji regulira proces izbora i člana 65. Zakona o odbrani koji regulira odlučivanje o statusu državnih službenika.

IV. Relevantni propisi

10. Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 88/05 i 94/05) «Član 62. st. 1, 3, 4. i 5.

(1) Izuzetno od odredaba člana 19. stav 4. i člana 32.a) Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 19/02, 35/03, 14/04, 17/04, 26/04, 37/04 i 48/05) 1. januara 2006. godine svi državni službenici iz ranijih entitetskih ministarstava odbrane, kojima je u postupku nadležnih entitetskih agencija utvrđen status državnih službenika, postaju državni službenici u Ministarstvu odbrane, i na njih se primjenjuje Zakon o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine.

(3) Dana 1. januara 2006. godine namještenici/radnici iz ranijih entitetskih ministarstava odbrane postaju zaposlenici u Ministarstvu odbrane i na njih će se primjenjivati Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik BiH» br. 26/04 i 7/05).

(4) […] državni službenici i zaposlenici iz st. 1. i 3. ovog člana nastavljaju obavljati prethodne poslove i zadatke u mjeri u kojoj to nije u suprotnosti s ovim zakonom, dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane nakon procesa izbora iz člana 64. ovog zakona.

(5) Državni službenici i zaposlenici iz st. 1. i 3. ovog člana zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane nakon procesa izbora predviđenog u članu 64. ovog zakona.

Član 64. st. 3. i 5.

(3) Komisija za izbor ima odgovornost utvrditi ispunjavaju li državni službenici i zaposlenici u Ministarstvu odbrane uvjete za nastavak radnog odnosa u Ministarstvu odbrane koji su utvrđeni relevantnim propisima, kao i druge kriterije koje je utvrdio ministar odbrane, a odobrilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine.

(5) Komisija za izbor dostavlja prijedloge za sve državne službenike i zaposlenike u Ministarstvu odbrane, preuzete iz ranijih entitetskih ministarstava odbrane, zajedno s izvještajem, ministru odbrane na razmatranje prije nego što on donese odluku iz čl. 65. i 66. ovog zakona. Član 65.

Nakon završetka procesa izbora iz člana 64. ovog zakona, ministar odbrane donosi odluke o statusu svih državnih službenika i zaposlenika u Ministarstvu odbrane, u skladu s izvještajem iz člana 64. stav 5. ovog zakona.

Član 66.

(1) Ministar odbrane pripremit će i podnijeti Vijeću ministara Bosne i Hercegovine na davanje saglasnosti novi pravilnik o unutrašnjoj organizaciji u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

(2) Nakon usvajanja pravilnika iz stava 1. ovog člana, ministar odbrane vrši postavljanje na predviđena radna mjesta izabranih državnih službenika i zaposlenika.»

V. Dopustivost

11. Član VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

«Ustavni sud je jedini nadležan odlučivati o bilo kojem sporu koji se javlja prema ovom Ustavu između dva entiteta, ili između Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, te između institucija Bosne i Hercegovine, uključujući, ali ne ograničavajući se na to:

Je li bilo koja odredba Ustava ili zakona jednog entiteta u skladu s ovim Ustavom. Sporove može pokrenuti član Predsjedništva, predsjedavajući Vijeća ministara, predsjedavajući, ili njegov zamjenik, bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine; jedna četvrtina članova/delegata bilo kojeg doma Parlamentarne skupštine, ili jedna četvrtina članova bilo kojeg doma zakonodavnog organa jednog entiteta.»

12. Ustavni sud smatra da se predmetni zahtjev odnosi na pitanje koje se ubraja u okvir člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, s obzirom na to da se zahtjev odnosi na ocjenu ustavnosti člana 62. stav 5. Zakona o odbrani, dakle, radi se o nadležnosti Ustavnog suda iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

13. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da su podnosioci zahtjeva (11) u vrijeme podnošenja zahtjeva bili članovi Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine i da čine jednu četvrtinu od ukupnog broja (42) članova ovog doma, dakle, ovlašteni podnosioci iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine.

14. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je predmetni zahtjev dopustiv, jer su zahtjev podnijeli ovlašteni subjekti i ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.

VI. Meritum

15. Podnosioci zahtjeva su podnijeli zahtjev u skladu s odredbama člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Oni smatraju da član 62. stav 5. Zakona o odbrani nije u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine jer su njegove odredbe diskriminirajuće, s obzirom na to da državni službenici, ranije zaposleni u entitetskom Ministarstvu odbrane Republike Srpske, koji su postali zaposlenici u Ministarstvu odbrane, imaju manju plaću i naknade od ostalih državnih službenika zaposlenih u Ministarstvu odbrane. Prema navedenom, zahtjev pokreće pitanje kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 7. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te iz člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Diskriminacija u vezi s pravom na imovinu

16. Član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.»

17. Član 14. Evropske konvencije glasi:

«Uživanje prava i sloboda predviđenih ovom konvencijom osigurava se bez diskriminacije prema bilo kojoj osnovi kao što su spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, veza s nacionalnom manjinom, imovinsko stanje, rođenje ili drugi status.»

18. Član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana što uključuje:

[…]

k) Pravo na imovinu.» Član 1. Protokola broj 1 glasi:

«Svako fizičko ili pravno lice ima pravo na neometano uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim principima međunarodnog prava.

Prethodne odredbe, međutim, ni na koji način ne utječu na pravo države da primjenjuje takve zakone koje smatra potrebnim da bi nadzirala korištenja imovine u skladu s općim interesima ili da bi osigurala naplatu poreza ili drugih doprinosa ili kazni.»

19. Prilikom razmatranja je li došlo do povrede prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi s pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud prvo mora odgovoriti na pitanje postoji li u konkretnom slučaju «imovina» na koju se odnose garancije «prava na imovinu».

20. Prema praksi Evropskog suda za ljudska prava, plaće za izvršeni rad spadaju u djelokrug zaštite člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Evropski sud za ljudska prava, Smokovits i dr. protiv Grčke, presuda od 11. aprila 2002. godine, aplikacija broj 46356/99, stav 32). Ustavni sud je već ranije zauzeo stav da pravo na plaću iz radnog odnosa odgovara «imovini» u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 26/00, stav 22. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 8/02). Međutim, to ne podrazumijeva i pravo na isplatu nekog tačno određenog iznosa. Pored toga, zaštićenom imovinom se smatra i osnovano očekivanje da će se primijeniti određeni uvjeti kao i zakonski zasnovano potraživanje.

21. Razmatrajući pitanje prava na plaću i naknade državnih službenika, u kontekstu osporene odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani, Ustavni sud zapaža da je odredbama osporenog člana predviđeno da državni službenici postaju zaposlenici u Ministarstvu odbrane i zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane, nakon procesa izbora predviđenog članom 64. Zakona o odbrani. Prema članu 62. stav 4. ovog zakona «državni službenici i zaposlenici [...] nastavljaju obavljati prethodne poslove i zadatke.»

22. Imajući u vidu konkretna zakonska rješenja, može se uočiti da se osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani kojom je predviđeno da državni službenici zadržavaju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane garantiraju stečena prava na plaću i naknade koja su imali u entitetskom Ministarstvu odbrane. Također, osim osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani ni jednom drugom odredbom citiranog zakona nije na poseban način regulirano pitanje prava na plaću i naknade državnih službenika (ranije zaposleni u entitetskom Ministarstvu odbrane Republike Srpske) koji su postali zaposlenici u Ministarstvu odbrane. Dakle, državni službenici, koji prema osporenim odredbama člana 62. stav 5. Zakona o odbrani zadržavaju svoju poziciju, plaću i naknade sve dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu, nemaju zakonom konstituirano pravo na plaću i naknade veće od onih koje su imali prema ranijim entitetskim propisima i čija isplata osporenim zakonom nije dovedena u pitanje. Isto tako, oni nisu mogli imati nikakvo «legitimno očekivanje» da će u prelaznom periodu do konačne odluke o njihovom statusu njihove plaće i naknade biti povećane jer to ne predviđa niti jedna zakonska odredba. Slijedi da razlika u plaćama i naknadama u prelaznom periodu između državnih službenika bivših entitetskih ministarstava odbrane kojima nije trajno riješen status u Ministarstvu odbrane i plaća i naknada državnih službenika kojima je odlukom ministra odbrane konačno riješen status, ne predstavlja «imovinu» u smislu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

23. S druge strane, pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije je akcesorno pravo. To znači da nije garantirano neovisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju može pozvati samo u vezi sa uživanjem ostalih prava i sloboda garantiranih Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom. Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantiranih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u obim» garantiranih prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, serija A, broj 291-B, stav 22).

24. Kako je Ustavni sud već zaključio da u konkretnom slučaju nema «imovine» koja uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, samim tim nema ni povrede prava na nediskriminaciju u vezi sa uživanjem ovog prava. Opća zabrana diskriminacije - član 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju

25. Širi obim principa nediskriminacije predviđen je članom 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Država Bosna i Hercegovina je 29. jula 2003. godine ratificirala Protokol broj 12 uz Evropsku konvenciju koji garantira uživanje svih prava predviđenih zakonom bez diskriminacije. Ovaj Protokol je stupio na snagu 1. aprila 2005. godine.

26. Član 1. Protokola broj 12 «(1) Uživanje svih prava određenih zakonom osigurat će se bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjera, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili drugi status. (2) Nikoga ne smiju diskriminirati javni organi na bilo kojoj osnovi, kako je i navedeno u stavu 1».

27. Iz navedenog proizlazi da odredbe ovog Protokola garantiraju uživanje svih prava predviđenih zakonom bez diskriminacije, te, između ostalog, preciziraju da javni organi nikoga ne mogu diskriminirati prema bilo kojoj osnovi, dakle, osnovni princip nediskriminacije je proširen i na domaće zakone, a ne samo na prava garantirana Evropskom konvencijom. Ustavni sud ponavlja da odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani štite zatečena prava državnih službenika koji zadržavaju poziciju plaća i naknada dok se ne donese konačna odluka o njihovom statusu u Ministarstvu odbrane. Sama činjenica da se prema odredbama člana 64. Zakona o odbrani moraju ispitati zakonski uvjeti za to ispunjavaju li državni službenici uvjete za nastavak radnog odnosa u Ministarstvu odbrane, koji su utvrđeni relevantnim propisima, kao i drugi kriteriji koje je utvrdio ministar, a odobrilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, ukazuje da ne postoje čvrste garancije da će svi zaposlenici u bivšim entitetskim ministarstvima ispuniti te uvjete. Naime, Zakonom o odbrani je ostavljena mogućnost da se nakon provedene procedure utvrdi ispunjavaju li državni službenici i zaposlenici uvjete za nastavak radnog odnosa u Ministarstvu odbrane. Dakle, Zakonom o odbrani država je obavezana da osigura provođenje važećih normi kako bi državni službenici mogli razriješiti svoj radno-pravni status, što svakako predstavlja legitiman cilj od općeg interesa. Zakonom o odbrani pravo na plaću državnih službenika i zaposlenika nije uskraćeno, naprotiv, osporenom odredbom se štiti zatečeno pravo na plaću državnih službenika na postojećoj poziciji, dok se ne donese konačna odluka o njihovom statusu. Ustavni sud konstatira da je status državnih službenika, ranije zaposlenih u entitetskim ministarstvima, specifične prirode, te da se radi o zakonskoj kategoriji koja je definirala status ovih zaposlenika garantirajući im da zadrže iste plaće i naknade dok se ne utvrdi konačan status, odnosno ispunjavaju li državni službenici zakonske uvjete za nastavak radnog odnosa u Ministarstvu odbrane.

28. Ustavni sud smatra da je namjera zakonodavca bila da se osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani na određeno vrijeme urede prava državnih službenika iz entitetskih ministarstava odbrane, štiteći na taj način garantirana stečena prava državnih službenika na iste plaće i naknade na postojećoj poziciji, dok se ne donese odluka o statusu državnih službenika.

29. Ustavni sud konstatira da su podnosioci zahtjeva s pravom nezadovoljni predugim trajanjem perioda do donošenja konačne odluke o statusu državnih službenika, međutim, to se, prije svega, odnosi na nedostatke mehanizama za provođenje Zakona o odbrani. Istina, Zakonom o odbrani nije utvrđen prelazni period u kojem se trebao okončati postupak odlučivanja o statusu državnih službenika, te da bi se efikasnijim djelovanjem i donošenjem konačne odluke o statusu svih zaposlenih riješili problemi na koje podnosioci zahtjeva ukazuju. Međutim, za osporene odredbe ne može se reći da ne služe legitimnom cilju i da nemaju razumno opravdanje, te da na podnosioce zahtjeva stavljaju pretjeran teret, budući da je ograničenje proporcionalno cilju šire društvene zajednice u smislu očuvanja uspostavljenog i uspostavljanja jedinstvenog odbrambenog sistema radi osiguranja suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti, kao i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine.

30. U konkretnom slučaju, cilj Zakona o odbrani je uspostavljanje sistema odbrane Bosne i Hercegovine čije su oružane snage jedna profesionalna sila koju organizira i kontrolira Bosna i Hercegovina, te je u tom kontekstu teško negirati legitimnost norme koja je neophodna da bi se postigao jedinstven odbrambeni sistem Bosne i Hercegovine.

31. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatira da odredbe osporenog člana 62. stav

5. Zakona o odbrani ne zadiru u stečeno pravo državnih službenika, već upravo opravdano garantiraju ostvarivanje tih prava u stečenom obimu u smislu zadržavanja istih plaća i naknada državnih službenika dok ministar odbrane ne donese konačnu odluku o njihovom statusu. Stoga, Ustavni sud smatra da osporene odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani nisu diskriminirajuće, te da ne postoji kršenje člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

Diskriminacija u vezi sa članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima

32. Zahtjev, također, pokreće pitanje nediskriminacije u vezi sa pravom na pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad zagarantiranu članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

Član 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima glasi: «Države članice ovog pakta priznaju pravo koje ima svako lice da se koristi pravičnim i povoljnim uvjetima za rad koji naročito osiguravaju:

i) Pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad i iste vrijednosti bez ikakve razlike, a posebno žene moraju imati garanciju da uvjeti njihovog rada nisu gori od uvjeta koje koriste muškarci i primaju istu nagradu kao oni za svoj rad.»

33. Ustavni sud podsjeća da pravo na rad i pravo na uživanje povoljnih uvjeta rada nije zagarantirano Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom koja se prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Međutim, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine - Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini je, između ostalog, naveden i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (1996). Ovim paktom u članu 7.i) zagarantirano je pravo na pravičnu zaradu i jednaku nagradu za rad. Uživanje ovog prava garantirano je članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine kojim je određeno da je uživanje prava i sloboda predviđenih u ovom članu ili međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije prema bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status.

34. Ustavni sud ponovo podsjeća da odredbe člana 62. stav 5. Zakona o odbrani štite zatečena prava državnih službenika koji zadržavaju iste plaće i naknade dok se ne donese konačna odluka o njihovom statusu. Sama činjenica da se prema odredbama člana 64. Zakona o odbrani moraju ispitati zakonski uvjeti za to ispunjavaju li državni službenici uvjete za nastavak radnog odnosa u Ministarstvu odbrane, koji su utvrđeni relevantnim propisima, kao i drugi kriteriji koje je utvrdio ministar, a odobrilo Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, ukazuje da ne postoje garancije da će svi zaposlenici u bivšim entitetskim ministarstvima ispuniti te uvjete. Dakle, prema odredbama Zakona o odbrani država je obavezana osigurati provođenje važećih normi kako bi državni službenici mogli razriješiti svoj radno-pravni status. Isto tako, prema odredbama Zakona o odbrani državnim službenicima se ne uskraćuje pravo na plaću i naknade, naprotiv, osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani se štiti zatečeno pravo na plaću državnih službenika na postojećoj poziciji, dok se ne donese konačna odluka o njihovom statusu. Također, osim osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani ni jednom drugom odredbom citiranog zakona nije na poseban način regulirano pitanje prava na plaću i naknade državnih službenika (ranije zaposleni u entitetskom Ministarstvu odbrane Republike Srpske) koji su postali zaposlenici u Ministarstvu odbrane.

35. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da se osporenom odredbom člana 62. stav 5. Zakona o odbrani ne krše prava državnih službenika na nediskriminaciju u vezi sa članom 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.

VII. Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je osporena odredba člana 62. stav 5. Zakona o odbrani u skladu s Ustavom Bosne i Hercegovine, jer nije povrijeđeno pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine, člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i člana 7.i) Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao ni kršenje člana 1. Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju.

37. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović, s.r.

Odluka o meritumu u predmetu U-18/06 (P. K. i ostali) | Sudska praksa | Aktio