Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1373/06 (D. V.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1373/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembar 2007. godine, u predmetu broj AP-1373/06, rješavajući apelaciju Duška Vujičića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Vujičića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-427/05 od 7. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Livnu, broj Gž-4/05 od 19. januara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu, broj R-172/04 od 18. oktobra 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Vujičić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, kojeg zastupa Mladen Marinčić, advokat iz Livna podnio je 10. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-427/05 od 7. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tesktu: Kantonalni sud), broj Gž-4/05 od 19. januara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj R-172/04 od 18. oktobra 2004. godine.

2. Općinski sud se rješenjem, broj R-172/04 od 18. oktobra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj Gž-4/05 od 19. januara 2005. godine, u vanparničnom postupku, oglasio stvarno nenadležnim u postupku po apelantovom prijedlogu u kojem je tražio da se stanarsko pravo na stanu, broj 1157, K.S. 66/1, koji se nalazi Livnu (u daljnjem tekstu: sporni stan) prenese sa njegovog pokojnog djeda M. K.na njega. Općinski sud je ukinuo sve provedene radnje i apelantov prijedlog odbacio. U obrazloženju rješenja je navedeno da je u postupku po apelantovom prijedlogu Općina Livno kao protivnik predlagatelja [apelanta] istakla prigovor apsolutne nenadležnosti suda u smislu člana 16. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bih“, br. 53/03 i 73/05), a u vezi sa članom 28. Zakona o stambenim odnosima („Službeni list SRBiH“, br. 14/84 i 12/87) navodeći da je apelant pokrenuo upravni postupak radi prenosa stanarskog prava pred nadležnim općinskim organom uprave za stambene poslove. Općinski sud je u postupku utvrdio da je apelant vodio upravni postupak za prenos stanarskog prava na spornom stanu, ali je taj postupak okončan u drugom stepenu rješenjem kojim je njegova žalba na prvostepeno rješenje odbačena kao neblagovremena. Općinski sud je zaključio da je u konkretnom slučaju stvarno nenadležan za rješavanje po apelantovom prijedlogu u vanparničnom postupku, jer je samo općinski organ uprave nadležan za donošenje rješenja koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana. S tim u vezi, sud se pozvao na član 22. stav 2. Zakona o stambenim odnosima koji propisuje samo jedan izuzetak koji se odnosi na vanparničnu nadležnost redovnog suda u ovoj pravnoj stvari, a to je situacija kada članovi porodičnog domaćinstva u zakonskom roku ne postignu sporazum o određivanju lica koje će biti nosilac stanarskog prava, što u konkretnom predmetu nije bio slučaj. Apelant je protiv drugostepenog rješenja izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-427/05 od 7. marta 2006. godine, odbio apelantovu reviziju, potvrđujući razloge date u obrazloženjima nižestepenih presuda.

4. Apelant je naveo da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Budući da apelacija pokreće pitanje kršenja prava na pravično suđenje, koje je garantovano članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvo, mora odlučiti o primjenjivosti garancija iz navedenog člana u konkretnom slučaju. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakome pravo na pravičan postupak, ali ne u svim postupcima u kojima je neka osoba strana, nego se ograničava samo na one postupke u kojima se utvrđuju građanska prava i obaveze, odnosno čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud za ljudska prava, H. protiv Francuske, presuda od 24. oktobra 1989. godine, stav 47).

7. U postupku po apelantovom prijedlogu za prenos stanarskog prava na spornom stanu redovni sudovi su usvojili prigovor stvarne nadležnosti i oglasili se stvarno nenadležnim odbacujući njegov prijedlog. U tom postupku nisu se utvrđivala apelantova građanska prava i obaveze, niti je ishod ovog postupka bio odlučujući za njegova građanska prava i obaveze. Postupak u kojem je apelant, u skladu sa relevantnim zakonskim odredbama, mogao eventualno ostvariti pravo na spornom stanu bio je upravni postupak pred nadležnim općinskim organima u kojem je apelant propustio žalbeni rok te se tako lišio mogućnosti da o njegovom pravu na spornom stanu u upravnom sporu odlučuje sud. Shodno navedenom, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi u vezi sa kršenjem prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U vezi sa apelatovim navodima o povredi njegovih imovinskih prava Ustavni sud je utvrdio da apelant nema ima imovinu koja uživa zaštitu člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. Evropske konvencije. Naime, iako se prema praksi Ustavnog suda stanarsko pravo smatra sui generis imovinskim pravom koje kao takvo uživa zaštitu člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju, apelant to pravo nije imao nego je vodio postupak u kojem je tražio njegovo sticanje. S obzirom da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ali ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti (vidi odluku Ustavnog suda broj AP-380/04 od 26. aprila 2005. godine, objavljenu u "Službenom glasniku Bosne i Hercegovine", broj 40/05) i ovi apelantovi navodi se moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1373/06 (D. V.) | Sudska praksa | Aktio