Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2919/07 (S. P.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Vanredni pravni lijekovi
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2919/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembar 2007. godine, u predmetu broj AP-2919/07, rješavajući apelaciju Sekula Pandžića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sekula Pandžića podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj U-
1072/04 od 19. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sekul Pandžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bijeljine, podnio je 5. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj U-1072/04 od 19. septembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere u kojem je zatražio „zabranu izvršenja naloga radi plaćanja sudske takse na tužbu i presudu, jer bi na osnovu tog naloga morao platiti taksu na presudu koja nema veze sa predmetom spora i u odnosu na podnijetu tužbu.“
2. Ministarstvo odbrane Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je Naredbom, broj 8/1-01-40/04 od 13. aprila 2004. godine (u daljnjem tekstu: Naredba), utvrdilo da je apelantu prestala profesionalna služba u Vojsci Republike Srpske sa datumom 31. maj 2004. godine. Naredbi je prethodilo zaključivanje Sporazuma o prestanku profesionalne vojne službe – radnog odnosa u Vojsci Republike Srpske između apelanta i Ministarstva, a u skladu sa Programom o zbrinjavanju otpuštenih lica iz sistema odbrane Republike Srpske
3. Apelant je, 10. jula 2004. godine, podnio Ministarstvu prijedlog za ponavljanje postupka u kojem je naveo da nije u zakonskom roku pokrenuo upravni spor pred Vrhovnim sudom protiv Naredbe kojom mu je prestala profesionalna služba, jer je navodno bio doveden u pravnu zabludu i nije poznavao pravni osnov po kojem je Ministar Naredbom odlučio da mu prestane profesionalna vojna služba. Apelant je u prijedlogu naveo da je on utvrdio da je u njegovom slučaju postupano nezakonito, jer je, prema usvojenim kriterijumima na temelju kojih je utvrđivan višak, trebao biti stavljen na raspolaganje, a ne otpušten. S obzirom da Ministarstvo nije po apelantovom prijedlogu odlučilo u roku od 60 dana, apelant je pred Vrhovnim sudom pokrenuo upravni spor radi nedonošenja rješenja po prijedlogu za ponavljanje postupka okončanog Naredbom od 13. aprila 2004. godine.
4. Vrhovni sud je presudom, broj U-1072/04 od 19. septembra 2007. godine, odbio apelantovu tužbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da bez obzira na ispunjenost procesnih uslova za podnošenje tužbe apelant u prijedlogu za ponavljanje postupka nije učinio vjerovatnim postojanje uslova za ponavljanje. Naime, kako je nadalje navedeno u obrazloženju, razlog za ponavljanje postupka iz člana 243. stav 1. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 13/02), na kojem apelant zasniva svoj pravni lijek, može se koristiti samo ako se učini vjerovatnim postojanje novih dokaza koji su, sami ili u vezi sa već navedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drugačijeg rješenja, da su te činjenice bile iznijete ili upotrijebljene u upravnom postupku. S obzirom da apelant nije naveo koji su to dokazi koji bi, da su bili upotrijebljeni, doveli do povoljnijeg rješenja za njega, nego je naveo da je trebao biti stavljen na raspolaganje, odnosno da nije bilo razloga za prestanak njegove službe, nije bilo uslova da se njegov prijedlog usvoji. Navedeno je da se izneseni razlozi ne odnose na nove dokaze (činjenice i okolnosti koje su postojale u vrijeme vođenja upravnog postupka, a stranka ih nije mogla bez svoje krivice iznijeti ili upotrijebiti) iz člana 234. stav 1. tačka 1. Zakona o opštem upravnom postupku, zbog čega je tužba odbijena kao neosnovana.
5. Apelant je naveo da je povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) jer je Vrhovni sud „ očito izašao iz okvira tužbenog zahtjeva, odnosno donesena odluka nema veze sa podnesenim tužbenim zahtjevom.“ Po apelantovom mišljenju Vrhovni sud nije imao osnove da odlučuje po podnesenom prijedlogu za ponavljanje postupka, jer po prijedlogu nije bilo doneseno rješenje u upravnom postupku. Osim toga, apelant smatra spornim i to što je obavezan na plaćanje sudske takse na presudu koja po njegovom mišljenju nema veze sa tužbenim zahtjevom, i s tim u vezi je i podnio zahtjev za privremenu mjeru u kojem je zatražio zabranu izvršenja naloga o plaćanju sudske takse
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S tim u vezi, Ustavni sud se poziva na svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP-1040/07 od 26. juna 2007. godine). Shodno tome, nema uslova da se predmetna apelacija dalje razmatra s obzirom da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u ovom smislu ne pruža šire garancije.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović