Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2929/06 (N. G.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2929/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2929/06, rješavajući apelaciju Nove Govedarice, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9.i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nove Govedarice, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 242 od 22. septembra 2006. godine, i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-405/05 od 3. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Novo Govedarica (u daljnjem tekstu: apelant) iz Istočnog Sarajeva, podnio je, 27. oktobra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 242 od 22. septembra 2006. godine, i Rješenja Okružnog suda u Bijeljini, broj Gž-405/05 od 3. novembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Sokocu - Odjeljenja u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Rs-141/04 od 8. marta 2005. godine, donesenoj po tužbi apelanta protiv «FAMOS-

Fabrika motora Sarajevo AD Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi), djelimično je usvojen tužbeni zahtjev apelanta tako da se djelimično poništavaju Odluka o usvajanju Rang liste za dodjelu kredita za rješavanje stambenih potreba radnika putem udruživanja sredstava Grada Istočno Sarajevo, Preduzeća i radnika izgradnjom stambenih objekata prema projektu II u Gradu Istočno Sarajevo, broj 00-2/283-II/03 od 8. avgusta 2003. godine i to u dijelu stava II Odluke, redni broj 10. Rang liste broj 00-2/287-II/03 od 8. avgusta 2003. godine i Odluka o određivanju radnika koji u preduzeću predstavljaju deficitarni kadar čije će se potrebe rješavati mimo Rang liste, broj 00-2/289-II/03 od 8. avgusta i to u dijelu tačke 6. Odluke, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

3. Okružni sud u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), rješavajući po žalbama apelanta i tuženog, donio je Rješenje, broj Gž-405/05 od 3. novembra 2005. godine, kojim je ukinuo Presudu Osnovnog suda i tužbu apelanta odbacio zbog nenadležnosti suda da meritorno raspravlja o tužbenom zahtjevu o kojem nije konačno riješeno pred organima tuženog. U obrazloženju Rješenja, Okružni sud je, između ostalog naveo, da, u smislu odredbe člana 105. stav 1. Zakona o radu, apelant nema pravo na sudsku zaštitu prava na dodjelu kredita radi rješavanja svojih stambenih potreba putem udruživanja sredstava Grada Istočno Sarajevo, Preduzeća i radnika, iz razloga što ne postoji konačna odluka tuženog o dodjeli kredita određenim radnicima tuženog radi rješavanja njihovih stambenih potreba na navedeni način. Odluke upravnog odbora broj 00-2/287-II/03 od 8. avgusta 2003. godine i broj 00-2/289-II/03 od 8. avgusta u suštini predstavljaju samo pripremne radnje tuženog radi donošenja konačne odluke o dodjeli kredita određenim radnicima tuženog radi rješavanja njihovih stambenih potreba, a samo konačnom odlukom tuženog o dodjeli kredita određenim radnicima tuženog za rješavanje njihovih stambenih potreba na navedeni način može se eventualno povrijediti pravo apelanta na dodjelu kredita radi rješavanja njegovih stambenih potreba na navedeni način, kao prava iz radnog odnosa.

4. Apelant je protiv Rješenja Okružnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-06-000-242 od 22. septembra 2006. godine, i reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je odredbom člana 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) (u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom predmetu apelant je označio da je vrijednost spora 10.000 konvertibilnih maraka, pa je revizija odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud nije našao da u konkretnom slučaju ima uslova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, jer odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali da mu je osporenim odlukama suda uskraćena mogućnost da učestvuje u raspodjeli stambenog fonda preduzeća. Smatra da je imao pravo da se o njegovoj reviziji odlučuje u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a i da je odbijanjem Vrhovnog suda da o reviziji odluči u meritumu povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li je osporenim rješenjima Vrhovnog i Okružnog suda, povrijeđen član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelanta.

8. Ustavni sud zapaža da su u ovom predmetnom postuku predmet spora po tužbi apelanta bile Odluka o usvajanju Rang liste za dodjelu kredita za rješavanje stambenih potreba radnika putem udruživanja sredstava Grada Istočno Sarajevo, tužene i radnika tužene izgradnjom stambenih objekata i Odluka o određivanju radnika koji u preduzeću predstavljaju deficitarni kadar čije će se potrebe rješavati mimo Rang liste.

9. Ustavni sud zapaža da je apelant u parničnom postupku pobijao odluke tužene kojima se nije odlučivalo o utvrđivanju njegovih prava i obaveza već su te radnje u suštini predstavljale samo pripremne radnje tuženog radi donošenja konačne odluke o dodjeli kredita određenim radnicima tuženog radi rješavanja njihovih stambenih potreba, pa ishod navedene parnice, u konkretnom slučaju, ni na koji način nije odlučujući za njegova prava.

10. Iz navedenog proizilazi da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2929/06 (N. G.) | Sudska praksa | Aktio