Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3080/06 (F. Š.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3080/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3080/06, rješavajući apelaciju Fatime Šljivić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fatime Šljivić podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli, broj 003-0-Gž-06-000 062 od 27. septembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Fatima Šljivić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Živinica, koju zastupa Zurijeta Salkanović, advokatica iz Živinica, podnijela je, 15. novembra 2006. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 003-0-Gž-06-000 062 od 27. septembra 2006. godine.
2. Pravosnažnom presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-550/90 od 3. aprila 2003. godine, apelantica je obavezana da tužiteljici Šemsi Vrtagić na ime naknade nematerijalne štete isplati ukupan iznos od 9.700,00 KM sa zakonskom kamatom i troškovima postupka, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne i nematerijalne štete tužiteljica odbijena. Pravni osnov predmetnog tužbenog zahtjeva je pravosnažna presuda Općinskog suda, broj K-265/87 od 25. septembra 1990. godine, kojom je apelantica oglašena krivom za krivično djelo - teška tjelesna povreda iz člana 42. stav 1. Krivičnog zakona SRBiH, pa joj je izrečena kazna zatvora u trajanju od jednog mjeseca.
3. Apelantica je, 3. augusta 2004. godine, Općinskom sudu podnijela zahtjev za ponavljanje parničnog postupka koji je okončan presudom Općinskog suda, broj P-550/90 od 3. aprila 2003. godine. Općinski sud je Rješenjem, broj P-550/90 od 24. novembra 2005. godine, usvojio prijedlog za ponavljanje postupka koji je pravosnažno okončan i u cijelosti ukinuo navedenu presudu.
4. Kantonalni sud je donio Rješenje, broj 003-0-Gž-06-000 062 od 27. septembra 2006. godine, kojim je uvažio žalbu tužiteljice, preinačio prvostepeno Rješenje, broj P-550/90 od 24. novembra 2005. godine, tako što je odbo prijedlog apelantice za ponavljanje parničnog postupka pravomoćno završenog presudom Općinskog suda, broj P-550/90 od 3. aprila 2003. godine.
5. Apelantica se žali da joj je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), jer joj je bila uskraćena mogućnost da kao stranka učestvuje u parničnom postupku, a sud joj je nezakonito postavio privremenog zastupnika, dok se ona nalazila u inostranstvu. Takođe se žali na povredu prava na imovinu zagarantiranog članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud primjećuje da se apelantica žali na rješenje koje je donoseno u postupku u kojem je Kantonalni sud odlučivao o zahtjevu apelantice za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-550/90 od 3. aprila 2003. godine. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučuje o krivičnoj optužbi protiv njega. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi Odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Ovaj postupak odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne.
8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud naglašava da je apelantica podnijela apelaciju na rješenje Kantonalnog suda, broj 003-0-Gž-06-000 062 od 27. septembra 2006. godine, kojim je odbijen njen zahtjev za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka.
9. Ustavni sud primjećuje da se u parničnom postupku pred Općinskim sudom, u kojem je apelantica obavezana da tužiteljici naknadi nematerijalnu štetu u preciziranom iznosu, odlučivalo o njenim građanskim pravima i obavezama, pa Ustavni sud u smislu principa izraženog u tački 7. ove odluke zaključuje da se predmetni postupak o zahtjevu apelantice za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, ne tiče odlučivanja o njenim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. Evropske konvencije. U navedenom postupku se odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog postupka.
10. Ustavni sud dalje konstatira da, s obzirom da se u predmetnom postupku odlučivalo o tome da li su se stekli zakonski uslovi da se donese odluka kojom bi se dozvolilo ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka, predmetni postupak nije se odnosio na imovinska prava apelantice. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantičini navodi o povredi člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović