Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3235/06 (Z.V. i J.V.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Ostavinski postupak
  • Šta se ne smatra imovinom
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3235/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3235/06, rješavajući apelaciju Z.V. i J.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Z.V. i J.V. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda Mostar, broj O-45/99-Č od 8. juna 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Z.V. i J.V. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupaju advokati Sanja Iličić-Lukenda i Gorjana Šajin iz Čitluka, podnijeli su, 1. decembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-

Gž-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Rješenja Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud ), broj O-45/99-Č od 8. juna 2006. godine.

2. Apelant Z.V., zakonski nasljednik iza umrlog Petra Vasilja zvanog Pero, podnio je, 7. oktobra 2005. godine, Općinskom sudu prijedlog da se rasporedi naknadno pronađena zaostavština umrlog koja nije raspravljena u osnovnom Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda Čitluk, broj O-45/99Č od 22. jula 1999. godine, a koja se odnosi na izvanknjižno vlasništvo na kući izgrađenoj na k.č. 4515 upisanoj u posjedovnom listu broj 335 k.o. Međugorje. Na označenoj nekretnini u posjedovnom listu još uvijek je kao posjednik označen Križan Vasilj sin Mate.

3. Rješenjem Općinskog suda, broj O-45/99-Č od 8. juna 2006. godine, odbijen je prijedlog apelanta za donošenje dopunskog rješenja o nasljeđivanju. U obrazloženju Rješenja Općinski sud je naveo da je u članu 2. Zakona o nasljeđivanju utvrđeno da predmet nasljeđivanja mogu biti stvari i prava koji su ostavitelji pripadali u momentu njegove smrti. Općinski sud smatra da okolnost da nekretnina nije upisana u zemljišne knjige na ime ostavitelja nije zapreka da bude predmet ostavinske imovine, ukoliko je označena nekretnina u evidenciji katastra upisana na ostavitelja. U konkretnom slučaju nekretnina nije bila upisana na imenu ostavitelja Petra Vasilja niti u katastru nekretnina, a zakon ne dozvoljava da se u ostavinskom postupku raspravlja o pravnoj valjanosti ili pak o sticanju prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu što bi se eventualno moglo utvrđivati samo u parničnom postupku.

4. Kantonalni sud, rješavajući o žalbi apelanata protiv rješenja Općinskog suda, donio je Rješenje, broj 007-0-Gž-06-000 910 od 21. septembra 2006. godine, kojim je žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

5. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

7. Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li se konkretni postupak pred redovnim sudovima može smatrati «sporom» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa postojanjem «spora» o pravu ili činjenicama, Ustavni sud ukazuje na principe iznijete u sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava i na vlastitu jurisprudenciju prema kojoj ostavinski postupak, sam po sebi, ne predstavlja «spor» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Benthem protiv Holandije, presuda od 23. oktobra 1985. godine, Serija A, broj 97, strane 14-15, stav 32.; Ustavni sud, odluka broj U-65/02 od 26. septembra 2003. godine, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 43/03). U konkretnom slučaju, apelanti osporavaju rješenja Općinskog i Kantonalnog suda donesena u ostavinskom postupku. Imajući u vidu navedenu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u pogledu prava na pravično suđenje nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U vezi sa navodima apelanata o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud podsjeća da član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju garantuje pravo svakoga na mirno uživanje njegove «imovine», što se konsekventno primjenjuje samo na postojeću imovinu neke osobe i ne garantuje pravo na sticanje imovine, bilo putem zakonskog nasljeđivanja ili dobrovoljnog raspolaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, presuda Marcx protiv Belgije od 13. juna 1979. godine, serija A broj 31, stav 50).

9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da se apelanti upravo žale na nemogućnost sticanja imovine putem nasljeđivanja. U predmetnom ostavinskom postupku nije utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja imovinu ostavitelja pa kao takva nije mogla ući u ostavinsku masu ostavitelja. Na osnovu izloženog, Ustavni sud konstatuje da predmetna nekretnina u konkretnom slučaju ne predstavlja postojeću «imovinu» apelanata koja uživa zaštitu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga je apelacija u odnosu na pravo na imovinu nedopuštena, jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Nadalje, u vezi sa navodima apelanata o diskriminaciji, Ustavni sud ukazuje da je, prema pravnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju iz člana 14. Evropske konvencije akcesorno pravo. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na nediskriminaciju, već se na diskriminaciju po ovom članu neko lice može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

11. Ustavni sud zapaža da se postupak u konkretnom slučaju odnosio na ostavinski postupak, a ne na bilo koji aspekt nekog od Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenog prava. Stoga, imajući u vidu već navedeno, činjenice koje apelanti u apelaciji navode ne ulaze «u opseg» zaštite tih ustavnih prava, tako da se ne može primijeniti član II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i član 14. Evropske konvencije. Na osnovu toga, Ustavni sud zaključuje da se navodi o kršenju prava na nediskriminaciju, takođe moraju odbaciti pošto nisu kompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3235/06 (Z.V. i J.V.) | Sudska praksa | Aktio