Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1316/06 (S. T.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1316/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1316/06, rješavajući apelaciju Suade Talović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suade Talović, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar, broj 007-0-Gž-06-000105 od

23. februara 2006. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Suada Talović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Damir Sadović, advokat iz Mostara, podnijela je, 5. maja 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000105 od 23. februara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-143/04 od 28. januara 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-318/05 od 26. maja 2005. godine, okončan je u korist apelantice parnični postupak koji je vodila protiv Ministarstva unutrašnjih poslova HNK Kantona Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi).

3. Tuženi je Kantonalnom sudu podnio prijedlog za ponavljanje navedenog pravosnažno okončanog postupka, smatrajući da su činjenice koje je doznao nakon pravosnažnosti Presude zakoniti osnov za ponavljanje postupka. Kantonalni sud je Rješenjem, broj R-92/05 od 17. oktobra 2005. godine, odbio prijedlog tuženog, kao neosnovan, kao i zahtjev apelantice za naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka. U obrazloženju Rješenja Kantonalni sud je naveo da dokazi koje je predložio tuženi nisu postojali u vrijeme zaključenja rasprave, pa se u tom smislu i ne mogu smatrati dokazima koji mogu usloviti ponavljanje postupka. Kantonalni sud je utvrdio da ponuđeni dokazi tuženog nisu postojali u vrijeme donošenja odluke te se iz tog razloga i ne mogu smatrati novim činjenicama koje bez krivice tuženog nisu mogle biti iznesene u prethodnom postupku.

4. Istim Rješenjem Kantonalnog suda odbijen je kao neosnovan i zahtjev apelantice za naknadu troškova odgovora na prijedlog za ponavljanje postupka. U obraloženju rješenja Kantonalni sud navodi da ovi troškovi nisu bili neophodni za donošenje odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka.

5. Protiv Rješenja Kantonalnog suda, broj R-92/05 od 17. oktobra 2005. godine, i tuženi i apelantica su izjavili žalbe, koje je Kantonalni sud odbio kao neosnovane Rješenjem, broj 007-0-Gž-

06-000105 od 23. februara 2006. godine. Istim rješenjem kojim je potvrdio prvostepeno rješenje Kantonalni sud je odbio zahtjev apelantice za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Protiv navedenog Rješenja Kantonalnog suda apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sudu u kojoj navodi da su troškovi koje je imala angažovanjem advokata bili dokaz njenog aktivnog učešća u postupku, da joj je sud redovno dostavljao pismena na koja je imala pravo da se izjasni, da sud nije poštovao načelo i odredbe Zakona o parničnom postupku na osnovu kojih je stranka koja izgubi parnicu dužna da suprotnoj strani snosi troškove postupka, da je isplatom nakanada advokatu za poduzimanje radnji u toku postupka objektivno umanjila svoju imovinu, pa iz navedenih razloga smatra da je Kantonalni sud pogrešno primjenio materijalne propise i na taj način povrijedio njena pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

9. U suštini, apelantica smatra da nije imala pravično suđenje zbog toga što je Kantonalni sud, po njenom mišljenju, prilikom odlučivanja o troškovima koji su nastali u postupku povodom prijedloga tuženog za ponavljanja pravosnažno okončanog postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo. U vezi s tim, Ustavni sud je u brojnim ranijim odlukama zaključio da nije nadležan vršiti provjeru utvrđenih činjenica i načina na koji su redovni sudovi protumačili pozitivno-pravne propise, osim ukoliko odluke tih sudova krše ustavna prava (vidi npr. Ustavni sud, odluka broj AP-150/04 od 17. februara 2005. godine).

10. U konkretnom slučaju, dakle, sporno je pitanje da li je Kantonalni sud pogrešno, odnosno arbitratno primijenio važeće odredbe Zakona o parničnom postupku prilikom odlučivanja o spornim troškovima. U vezi s tim navodima, Ustavni sud je utvrdio da je Kantonalni sud u osporenom rješenju obrazložio odbijanje zahtjeva apelantice za nakadu ovih troškova, s obzirom da je ocijenio, u skladu sa relevantnim odredbama, koristeći svoje diskreciono pravo, da ti troškovi nisu bili neophodni za vođenje postupka. Cijeneći izloženo, Ustavni sud nije pronašao elemente koji bi ukazali na to da je Kantonalni sud proizvoljno ili nepravično primijenjenio procesne propise na štetu apelanata.

11. Pored toga, Ustavni sud ukazuje da nezadovoljstvo apelantice odlukom suda o troškovima postupka ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije, a apelantica, uz to, ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi, Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat). Osim toga, Ustavni sud nije pronašao bilo šta što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

12. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u vezi sa navodima apelantice o kršenju prava na pravično suđenje nema ništa što ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» koji pokreće pitanja iz Ustava Bosne i Hercegovine ili Evropske konvencije, koja bi trebalo meritorno ispitati. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su navodi apelantice o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

13. Apelantica navodi i da joj je ovakvom odlukom Kantonalnog suda o troškovima postupka prekršeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Njeni navodi o kršenju prava na imovinu zasnivaju se na istim tvrdnjama o pogrešnoj primjeni materijalnog prava koje je iznijela i u odnosu na navodno kršenje prava na pravično suđenje, za koje je Ustavni sud već zaključio da su očigledno (prima facie) neosnovani. Stoga, Ustavni sud smatra da nema ništa što u konkretnom slučaju ukazuje da apelantica ima «opravdan zahtjev» u vezi sa kršenjem prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

14. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1316/06 (S. T.) | Sudska praksa | Aktio