Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2638/07 (Đ.S.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2638/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, te sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine u predmetu broj AP 2638/07, rješavajući apelaciju Đ.S., na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đ.S. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-Gž-06-000 073 od 17. avgusta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj P-84/05 od 24. oktobra 2005. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Đ.S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Trebinja, koga zastupa advokat Rato Runjevac, podnio je 24. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-Gž-06-000 073 od 17. avgusta 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj P-84/05 od 24. oktobra 2005. godine. Apelant je dopunio apelaciju 16. i 25. oktobra 2007. godine, kada je zatražio da se donese privremena mjera kojom bi Ustavni sud zabranio tražiocu izvršenja J.K. da preduzimaju bilo kakve radnji na nekretnini apelanta, označenoj kao kč. br. 8/85, posjedovni list br. 359 K.O. Ljubinje, dok se ne donese odluka o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-84/05 od 24. oktobra 2005. godine usvojen je tužbeni zahtjev tužioca J.K., te je utvrđeno da je tužilac stekao pravo stvarne službenosti prolaza pješke i motornim vozilom zapadnom stranom apelantove nekretnine, označene kao kč. br. 8/85, upisane u posjedovnom listu br. 359 K.O. Ljubinje, kao poslužnog dobra, u dužini od 48 metara i širini 3 metra, a za dolazak na svoju nekretninu, sa generalijama kao u izreci presude, kao povlasnog dobra, pa je apelant dužan da, pod prijetnjom prinudnog izvršenja, prizna tužiocu to pravo i trpi da se u zemljišnim knjigama i knjigama katastra opštine Ljubinje uknjiži pravo služnosti prolaza pješke i motornim vozilom u korist katastarske čestice tužioca. Stavom dva izreke presude naloženo je Katastru opštine Ljubinje da u katastarskim knjigama izvrši uknjižbu prava služnosti, a stavom tri izreke apelant je obavezan da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.501,30 KM u roku od trideset dana i pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Sud je svoju odluku zasnovao na odredbama člana 49 stav 1 i člana 54 stav 1 Zakona o osnovnim svojinsko-pravnim odnosima (u daljnjem takstu: ZOSPO) jer je utvrdio da je tužilac koristio poslužno dobro apelanta duže od dvadeset godina, a da se apelant tome nije protivio, te je zaključio da je tužilac stekao pravo služnosti dosjelošću.

3. Presudom Okružnog suda broj Gž-06-000 073 od 17. avgusta 2007. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđena presuda Osnovnog suda. U obrazloženju presude je navedeno da je Osnovni sud za svoju odluku dao valjane razloge koje je prihvatio i Okružni sud, navodeći da je tužilac stekao pravo služnosti ne samo na osnovu člana 54 ZOSPO već i na osnovu odredbe člana 52 navedenog zakona, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka geometra proizilazi, a što je verifikovano i prijavnim listom koji su potpisale parnične stranke, da su parcele tužioca i apelanta svojevremeno činile jednu parcelu, da je došlo do diobe predmetne parcele, o čemu je takođe sačinjen prijavni list koji su potpisale obje parnične stranke, te da su se prilikom diobe parnične stranke saglasile da za pristup od javnog puta do parcele ostave pristupni put-služnost u dužini od 48 metara i širini 3 metra. Sud je ocijenio da je neosnovan žalbeni prigovor apelanta da na građevinskom zemljištu ne može da se stekne stvarna služnost. Budući da građevinska parcela mora da ima pristup na javni put kao i površinu i oblik koji omogućava izgradnju i korišćenje parcele, te kako je u vrijeme diobe osnovne parcele (1984. godine) ostavljen prilazni put u širini od tri metra, to po shvatanju Okružnog suda na predmetnom zemljištu može da se konstituiše stvarna služnost.

4. Apelant je 24. septembra 2007. godine protiv presude Okružnog suda izjavio reviziju o kojoj nije odlučeno.

5. Postupajući po predlogu tužioca u svojstvu tražioca izvršenja, Osnovni sud je donio Rješenje broj 095-0-I-07-000-469 od 9. oktobra 2007.godine kojim je odredio predloženo izvršenje pravosnažne i izvršne Presude tog suda, broj P-84/05 od 24. oktobra 2005. godine. Protiv tog rješenja apelant je 23. oktobra 2007. godine izjavio prigovor o kom, prema stanju spisa, još uvijek nije odlučeno.

6. Apelant smatra da su osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđena njegova prava iz čl. II/3e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Suština navoda o povredi apelantovih ustavnih prava svodi se na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući shodno zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena».

8. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

9. U Zakonu o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07) relevantna odredba glasi: «Član 237

1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporavanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. 3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»

10. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek koji je apelant, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, dužan da iscrpi prije nego što podnese apelaciju Ustavnom sudu. Apelant odlučuje koji će pravni lijek koristiti, nezavisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može da dopusti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji, prije nego što donese odluku Vrhovni sud o izjavljenoj reviziji, prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije nego što je Vrhovni sud donio odluku o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, nezavisno od vrste te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužan da na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8a) ostale odluke, navede i ovu odluku Ustavnog suda.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog predloga da se donese privremena mjera.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2638/07 (Đ.S.) | Sudska praksa | Aktio