Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2760/07 (R. D. i dr.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2760/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2760/07, rješavajući apelaciju Razije Demiri i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Demiri, Idriza Demiri, Asima Demiri i Amele Demiri, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0- Rev -06-
000984 od 7. avgusta 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-000 466 od 17. jula 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici, broj P-1172/01 od 4. januara 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Razija Demiri i dr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zenice, koje zastupaju Emir Čolaković i Nina Dragoljić advokati iz Zenice, podnijeli su 17. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud ), broj 070-0- Rev -06-000984 od 7. avgusta 2007. godine, rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-
000 466 od 17. jula 2006. godine i rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-1172/01 od 4. januara 2006. godine. Apelanti su u apelaciji postavili zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio postupak izvršenja koji se vodi pred Općinskim sudom u Zenici, u predmetu broj I-15679/06 i odloži iseljenje apelanata iz poslovnog prostora u Zenici ulica M.Tarabara broj 6, do donošenja konačne odluke o apelaciji.
2. Rješenjem Općinskog suda, broj P-1172/01 od 4. januara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-000466 od 17. jula 2006. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba tuženika, Vejsila Demirija, (u daljnjem tekstu: tuženik), podnesena protiv presude Općinskog suda, broj P-1172/01 od 24. oktobra 2005. godine.
3. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je na osnovu stanja u spisu prvostepenog suda, a shodno odredbi člana 185. Zakona o parničnom postupku, utvrđeno da je punomoćnik tuženika bio prisutan na glavnoj raspravi koja je zaključena 23. septembra 2005. godine i da je bio uredno obavješten da će prvostepena odluka biti donesena 24. oktobra 2005. godine, te da je stranke odnosno njihovi punomoćnici mogu preuzeti tog dana u sudu do kraja radnog dana, odnosno do 16,00 sati, da rok za žalbu od 30 dana počinje teći prvog narednog dana nakon njenog donošenja, a traje zaključno sa 23. novembr 2005. godine. Kantonalni sud je zaključio da je ispravna odluka prvostepenog suda kada je žalbu, shodno odredbi člana 213. stav 1 Zakona o parničnom postupku odbacio kao neblagovremenu, s obzirom da je, utvrđeno uvidom u prijemni pečat prvostepenog suda, da je tuženi žalbu podnio nakon isteka roka za podnošenje žalbe, tačnije 24. novembra 2005. godine.
4. Vrhovni sud je rješenjem, broj Revbroj 070-0- Rev -06-000984 od 7. avgusta 2007. godine, odbacio reviziju tuženika, Vejsila Demirija, izjavljenu protiv rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-
Gž-06-000 466 od 17. jula 2006. godine, kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja sud se pozvao na odredbu člana 53. stav 2. tačka 5. i člana 316 stav 1. u vezi sa članom 321. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP-u), kojim je propisano da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu tražbinu, za ocjenu prava na izjavljivanje revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi označio. Odredbom člana 237. stav 2. ZPP-a propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju u tužbi označena vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.000,00 KM dakle, ispod zakonom propisanog iznosa za podnošenje revizije, to je Vrhovni sud primjenom odredbe člana 237. stav 2. ZPP-a., reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu. Vrhovni sud je također ocijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjene ni zakonske predpostavke za izuzetno odlučivanje o reviziji u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a.
5. Apelanti su supruga i djeca tuženog Vejsila Demirija, koji je u međuvremenu umro, pa su oni kao nasljednici tuženog podnijeli apelaciju Ustavnome sudu u kojoj navode, da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proizilazi da je prednik apelanata, protiv osporenog rješenja Kantonalnog suda izjavio reviziju, te da je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0- Rev -
06-000984 od 7. avgusta 2007. godine, odbačena kao nedopuštena, s obzirom da je označena vrijednost predmeta spora u iznosu od 7.000,00 KM, koja je u tužbi navedena ispod zakonom propisanog iznosa za podnošenje revizije, shodno odredbi člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju rješenje Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-000466 od 17. jula 2006. godine.
9. U konkretnom slučaju, rješenjem Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-000466 od 17. jula 2006. godine, potvrđeno je rješenje Općinskog suda, broj P-1172/01 od 4. januara 2006. godine, kojim je odbačena kao neblagovremena žalba tuženika, s obzirom da tuženik žalbu nije podnio u zakonskom roku, u smislu odredbe člana 185. stav 3. Zakona o parničnom postupku.
10. Dakle, proizilazi da rješenje Kantonalnog suda koje apelanti osporavaju pred Ustavnim sudom nije konačna odluka kojom se odlučivalo o osnovanosti tuženikove žalbe već je ovim rješenjem tuženikova žalba odbačena kao neblagovremena, dakle, žalba je odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u datom roku. Stoga, da bi se raspravljalo o osnovanosti tuženikove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, tuženik je morao blagovremeno podnijeti žalbu, tj. iscrpiti pravne lijekove. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje zahtjeva za donošenje privremene mjere, koji su apelanti postavili.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović