Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1743/06 (S. M.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1743/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 1743/06, rješavajući apelaciju Save Miladinović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Save Miladinović, podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj U-38/05 od 23. januara 2006. godine, rješenja Unsko-Sanskog Kantona- Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline, broj 11/2-

23-445-UP-2/04 od 29. januara 2005. godine i rješenja Općinskog načelnika Općine Sanski Most, broj 03-23-875/99 od 10. septembra 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Sava Miladinović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 6. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-38/05 od 23. januara 2006. godine, rješenja Unsko-Sanskog Kantona-Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), broj 11/2-23-445-UP-2/04 od 29. januara 2005. godine i rješenja Općinskog načelnika Općine Sanski Most (u daljnjem tekstu: Općinski načelnik), broj 03-23-875/99 od 10. septembra 2004. godine.

2. Rješenjem Općinskog načelnika, broj 03-23-875/99 od 10. septembra 2004. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog ministarstva, broj 11/2-23-445-UP-2/04 od 29. januara 2005. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev apelantice za donošenje dopunskog rješenja za povrat u posjed stana u Sanskom Mostu, Ul. Donji Kamengrad broj 2.

3. Apelantica je pred Kantonalnim sudom tužbom pokrenula upravni spor, protiv rješenja Kantonalnog ministarstva, broj 11/2-23-445-UP-2/04 od 29. januara 2005 godine. Odlučujući o tužbi Kantonalni sud je donio presudu, broj U-38/05 od 23. januara 2006. godine, kojom je tužbu odbio kao neosnovanu. U obrazloženju presude, Kantonalni sud navodi da je u Uputstvu o primjeni Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima, navedeno da je upravni organ za stambena pitanja nadležan da prima zahtjeve za stanove koji su razrušeni ili oštećeni a da odluka sadrži rješenje kojim se potvrđuje da je podnosilac zahtjeva bio nosilac stanarskog prava na stanu u razrušenoj zgradi i da ima pravo na povrat ukoliko je stan obnovljen. Ovaj sud smatra da je pravilan stav tuženog organa koji je prihvatio stav prvostepenog upravnog organa organa, kojim je odbijen zahtjev apelantice za donošenje dopunskog rješenja za povrat predmetnog stana, a kojim bi taj organ dopunio vlastito rješenje i obavezao RMU «Kamengrad» kao vlasnika predmetnog stana da apelantici umjesto porušenog dodjeli drugi odgovarajući stan ili da predmetni stan adaptira. Ovaj sud ističe da se preme članu 214. Zakona o upravnom postupku («Službene novine Federacije BiH, broj 2/98) dopunsko rješenje donosi kada nije odlučeno o svim pitanjima u upravnom postupku i da u konkretnom slučaju nema osnova za donošenje dopunskog rješenja. Također ovaj sud smatra pravilnim zaključak organa uprave da prema smjernicama PLIP-a od 5. marta 2004. godine, prema kojim za nekretnine koje se ne mogu vratiti u smislu Aneksa 7 Okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, jer su porušene i fizička restitucija nije moguća, vlasnik odnosno nosilac stanarskog prava ima pravo na naknadu. Na kraju sud zaključuje da su organi uprave pravilno utvrdili činjenice i primjenili zakon jer se apelantica ne može uvesti u posjed stana koji ne postoji.

4. Apelantica smatra da su joj osporenim odlukama povrijeđena njena ustavna prava iz čl. II/3.e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 6. i 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Prokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelantica vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. S obzirom na to da je apelantici 6. aprila 2006. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj U-38/05 od 23. januara 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporeno rješenje.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1743/06 (S. M.) | Sudska praksa | Aktio