Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1829/06 (R. Z.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1829/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1829/06, rješavajući apelaciju Rifata Zemanića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15 i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rifata Zemanića podnesena protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka, broj U-483/05 od 19. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu

OBRAZLOŽENJE

1. Rifat Zemanjić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bosanskog Broda, podnio je 20. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda Banja Luka (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj U-483/05 od 19. aprila 2006. godine.

2. Apelant se 2. marta 2005. godine, obratio Ministartsvu za izbjegla i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) sa zahtjevom za naknadu štete za porušenu i devastiranu imovinu koja se nalazi u Bosanskom Brodu, Ul. 1. Maja broj 5.

3. Ministarstvo je dopisom, broj 05/1-166/05 od 4. aprila 2005. godine, obavjestilo apelanta da nemaju zakonskog osnova za donošenje odluke kojom bi udovoljili njegovom zahtjevu, odnosno da nisu nadležni za dodjelu novčane naknade za porušenu i devastiranu imovinu.

4. Apelant je tužbom kod Okružnog suda pokrenuo upravni spor protiv Ministarstva, radi «ćutanja administracije» u predmetu naknade štete za uništenu imovinu. Okružni sud je rješenjem, broj U-483/05 od 19. aprila 2006. godine, tužbu odbacio kao preuranjenu.

5. U obrazloženju rješenja Okružni sud navodi da je odredbom člana 206. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku («Službeni glsnik Republike Srpske», broj 13/02) propisano ako organ protiv čijeg je rješenja dopuštena žalba ne donese rješenje i ne dostavi ga stranci, stranka ima pravo žalbe, kao da je njen zahtjev odbijen. Apelant, navodi dalje sud, smatra da je njegov zahtjev odbijen pa podnosi tužbu ali s obzirom da se tuženi organ u odgovoru na zahtjev pozvao na nenadležnost u odlučivanju, onda je tuženi organ trebao donijeti zaključak kojim će odbaciti podnesak apelanta i taj zaključak dostaviti apelantu jer je protiv takvog zaključka dopuštena posebna žalba u smislu člana 54 stav 2. Zakona o upravnom postupku. Okružni sud ističe da u konkretnom slučaju apelant nije ispoštovao proceduru propisanu članom 17. Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik RS» broj 109/05), da bi se mogao tužbom obratiti sudu u upravnom sporu, jer je apelant prije podnošenja tužbe bio obavezan da na akt Ministarstva (odgovor) izjavi žalbu zbog nedonošenja rješenja po njegovom zahtjevu, a zatim ukoliko tuženi organ u roku od 60 dana ne odluči po njegovoj žalbi i u daljnjem roku od 15 dana, ponovnim traženjem da se obrati tuženom za rješevanje po žalbi, pa tek ukoliko i taj rok bezuspješno prođe, može se tužbom obratiti sudu, pod uslovom da akt tužene ima karakter upravnog akta u smislu člana 7. Zakona o upravnom sporu. Kako apelant nije ispoštovao traženu proceduru to je tužbu valjalo odbaciti jer je podnesena prijevremeno u smislu člana 22. tačka 1. i člana 25. Zakona o upravnom sporu, s obzirom da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje iste.

6. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu žaleći se da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant povredu navedenih prava vidi u pogrešnoj primjeni odredaba Zakona o upravnom sporu. Apelant smatra da je Ministarstvo donijelo akt kojim je njegov zahtjev odbijen iako u nepropisnoj formi i da je protiv tog akta jedino mogao pokrenuti upravni spor pred Okružnim sudom. Apelant ističe da je sud bio u obavezi da održi usmenu raspravu ili da mu omogući primjeran rok za dopunu tužbe, ukoliko su postojali proceduralni i činjenični nedostaci.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelant je podnio tužbu Okružnom sudu protiv Ministarstva, radi «ćutanja administracije» u predmetu naknade štete za uništenu imovinu. Okružni sud je presudom, broj U-483/05 od 19. aprila 2006. godine, odbacio tužbu kao preuranjenu. Dakle, redovni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je tužba odbačena iz formalnih razloga, obzirom da nije ispunjena zakonska pretpostavka za podnošenje iste.

10. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je imao mogućnost da se u smislu člana 25. ranijeg Zakona o upravnim sporovima («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 12/94), ukoliko prvostepeni organ nije u roku od 60 dana donio rješenje po njegovom zahtjevu, obrati svojim zahtjevom-žalbom drugostepenom organu zbog nedonošenja rješenja pa ukoliko drugostepenom organu u roku od 60 dana ne donese rješenje po zahtjevu a ni u daljnjem roku od sedam dana od ponovljenog zahtjeva, da pokrene upravni spor kao da je žalba odbijena. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

11. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem prijevremne tužbe, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1829/06 (R. Z.) | Sudska praksa | Aktio