Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2537/06 (Z. P.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2537/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP- 2537/06, rješavajući apelaciju Zore Ponjević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zore Ponjević podnesena protiv neizvršenja rješenja Komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu Ministarstva privrede Srednjobosanskog Kantona, broj 04-1-34-
355/00-7549-96-3740 od 11. oktobra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zora Ponjević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Gradiške, podnijela je 31. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv neizvršenja rješenja Komisije za provedbu člana 143. Zakona o radu Ministarstva privrede Srednjobosanskog Kantona (u daljnjem tekstu: Komisija) broj 04-1-34-355/00-7549-96-3740 od 11. oktobra 2005. godine.
2. Komisija je rješenjem, broj 04-1-34-355/00-7549-96-3740 od 11. oktobra 2005. godine, usvojila žalbu apelantice i naložila poslodavcu Unis Binas Bugojno, da u roku od 15 dana od dana prijema rješenja donese odluku o radno-pravnom statusu apelantice u skladu sa članom 143. stav 2 Zakona o radu („Službene novine Federacije BiH“, br. 43/99 i 32/00).
3. Apelantica je u apelaciji navela da, iako je Komisija donijela rješenje od 11. oktobra 2005 godine, na koje se poslodavac nije žalio, te je isto postalo pravosnažno i stoga i obavezujuće, poslodavac nije postupio po rješenju. Apelantica smatra da joj je zbog neregulisanja radno pravnog statusa, odnosno ostvarivanja prava na otpremninu i uplatu doprinosa povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, apelantica se, u suštini, žali na neizvršenje navedene odluke Komisije. Međutim, iz dokumentacije spisa predmeta i navoda apelacije slijedi da apelantica nije podnijela prijedlog za izvršenje ove odluke, iako je imala tu mogućnost u skladu sa članom 215. Zakona o izvršnom postupku („Službeni novine Federacije BiH“, broj 32/03). Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati (vidi, Ustavni sud, neobjavljene odluka br. AP-1339/05 od 9. februara 2006. godine. i AP-1418/05 od 12. septembra 2006. godine).
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović