Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2594/06 («Di Am Company» d.o.o. Mostar)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2594/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2594/06, rješavajući apelaciju «Di Am Company» d.o.o. Mostar iz Mostara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Di Am Company» d.o.o. Mostar iz Mostara, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-235/05 od 4. maja 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar, broj Pž-67/04 od 22. novembra 2004. godine i presude Općinskog suda Mostar, broj PS-II-
53/03 od 23. aprila 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. «Di Am Company» d.o.o. Mostar iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Semir Kajtaz advokat iz Mostara, podnio je 4. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-235/05 od 4. maja 2006. godine, presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-67/04 od 22. novembra 2004. godine i presude Općinskog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj PS-
II-53/03 od 23. aprila 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PS-II-53/03 od 23. aprila 2004. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Pž-67/04 od 22. novembra 2004. godine, dužan je apelant isplatiti tužitelju «Adriatica» s.r.l. iz Trsta iznos od 44.647,28 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. marta 2001. godine do isplate, te mu nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.874,00 KM sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja. U obrazloženju presude Kantonalni sud ističe da nisu tačni žalbeni navodi da je obaveza trebala da glasi na stranu valutu jer prema članu
359. Zakona o obligacionim odnosima, obaveza treba da glasi na domaću valutu. Također ovaj sud ističe da su tačni navodi apelanta da prvostepeni sud nije saslušao na glavnoj raspravi vještaka finansijske struke, jer je navedeni vještak u toku postupka umro pa ga sud nije ni mogao saslušati, međutim to nije bila prepreka apelantu da na njegov nalaz uloži prigovor a što on nije učinio i što je njegov propust. U odnosu na žalbeni prigovor apelanta da za konkretan spor nije nadležan sud, Kantonalni sud navodi da je ovo spor imovinsko pravne prirode i isključivo je nadležan sud te nije ni bilo potrebno da se oglašava nenadležnim i da odbacuje tužbu. Na kraju ovaj sud zaključuje da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primjenio materijalno pravo te je žalbu valjalo odbiti.
3. Odlučujući o reviziji koju je protiv drugostepene presude izjavio apelant, Vrhovni sud je presudom, broj Rev-235/05 od 4. maja 2006. godinre, reviziju odbio.
4. Nakon toga apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu, kojom se žali da su mu osporenim presudama povrijeđena prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju. Povredu navedenih prava apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava smatrajući da se u konkretnom slučaju radi o sporu sa ino elementom te je trebalo primjeniti Zakon o rješevanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. S obzirom na to da je apelantu 4. jula 2006. godine, uručena presuda Vrhovnog suda, broj Rev-235/05 od 4. maja 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. septembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović