Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1642/06 (K. M.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1642/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1642/06, rješavajući apelaciju Kreše Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kreše Marića, podnesena protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj P- 440/03 od 19. septembra 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Krešo Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupaju odvjetnici Karlo Sesar i Zdenko Ćurić iz odvjetničkog ureda Sesar-Ćurić iz Mostara, podnio je, 1. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P- 440/03 od 19. septembra 2005. godine.
2. Apelant je podnio tužbu Općinskom sudu protiv Croatia osiguranje d.d. Ljubuški radi naknade štete nastale iz prometne nezgode. Presudom Općinskog suda, broj P-440/03 od 19. septembra 2005. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta. Prema stanju spisa i navodima apelacije, apelant nije podnio žalbu protiv presude Općinskoga suda, broj P-440/03 od 19. septembra 2005. godine.
3. Apelant se žali da je presudom Općinskog suda, broj P-440/03 od 19. septembra 2005. godine, povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant se žali da pravila postupka u kojem je odlučivano o njegovom tužbenom zahtjevu nisu poštovana, da je sud ispoljio nejednak tretman prema strankama, da sud nije sa jednakom pažnjom cijenio dokaze koji idu u korist apelanta, kao i one koji idu na njegovu štetu. Iz iskaza učesnika u saobraćajnoj nezgodi proizilazi da je osiguranik tužene bio isključivo kriv za nezgodu, što bi apelantu dalo pravo na naknadu pretrpljene štete, što je vještak saobraćajne struke potpuno negirao. Apelant predlaže da se provede novo vještačenje kako bi se otklonile sumnje u objektivnost postupanja u ovoj pravnoj stvari, pogotovo iz razloga što vještak nije na stručan način dao odgovore na postavljena pitanja.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, prema stanju spisa i samih navoda apelacije, apelant je propustio podnijeti žalbu protiv osporene presude Općinskog suda, broj P-440/03 od 19. septembra 2005. godine, na šta je upućen pravnom poukom u toj presudi. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović