Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1654/06 (Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1654/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1654/06, rješavajući apelaciju Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-66/05 od 21. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu, broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, i Presude Općinskog suda u Goraždu, broj P-

89/04 od 11. juna 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Mirza Hadžić, advokat iz Sarajeva, podnijela je, 3. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-66/05 od 21. marta 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, i Presude Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-89/04 od 11. juna 2004. godine.

2. Apelantica je, 31. oktobra 2001. godine, podnijela tužbu Općinskom sudu radi poništenja rješenja o dodjeli stana, ugovora o korištenju i otkupu stana, brisanja upisa o etažnom vlasništvu na spornom stanu, te predaje stana u posjed. Iz spisa predmeta proizilazi da je apelantica u tužbi označila kao vrijednost predmeta spora iznos od 5.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM).

3. Općinski sud je donio presudu, broj P-301/01 od 29. marta 2002. godine, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda, broj PŽ-12/02 od 20. avgusta 2002. godine, i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

4. Apelantica je u podnesku od 11. decembra 2002. godine označila kao vrijednost predmeta spora iznos od 15.163 KM

5. Općinski sud donio presudu, broj P-331/02 od 13. juna 2003. godine, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda, broj PŽ-12/03 od 29. januara 2004. godine, i predmet je ponovo vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.

6. Općinski sud je presudom, broj P-89/04 od 11. juna 2004. godine, odbio tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da su ništavi Rješenje Vlade Bosansko-podrinjskog kantona Goražde (u daljnjem tekstu: Vlade BPK) o dodjeli stana na trajno korištenje tuženom V.P., ugovor o korištenju stana koji je zaključen 29. aprila 1998. godine između tuženih V.P. i J.P. „Goraždestan“, ugovor o kupoprodaji stana, zaključen 15. marta 2000. godine između tuženih Vlade BPK kao prodavca i V.P. i M.P., kao kupca, te da su tuženi dužni trpiti da se pravo etažnog vlasništva na stanu upiše na apelanta u knjizi položenih ugovora kod Općinskog suda i da sporni stan, slobodan od ljudi i stvari, predaju apelantici uz naknadu parničnih troškova. Istom presudom, apelantica je obavezana da tuženima nadoknadi troškove parničnog postupka, i to prvotuženom u iznosu od 6.026,00 KM, drugotuženom i trećetuženom u iznosu od 4.840, KM i četvrtotuženom u iznosu od 885,00 KM. U uvodu presude Općinskog suda stoji da je vrijednost predmeta spora 5.163 KM.

7. Kantonalni sud je presudom, broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, djelomično uvažio žalbu apelanta protiv presude Općinskog suda P-89/04 od 11. juna 2004. godine i preinačio prvostepenu presudu u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, tako što je smanjio dosuđene iznose i obavezao apelanta da na ime troškova parničnog postupka naknadi prvotuženom iznos od 2.595,00 KM, drugotuženom i trećetuženom iznos od 2.640,00 KM i četvrtotuženom iznos od 792;00 KM. U ostalom dijelu, prvostepena presuda je ostala neizmjenjena. U uvodu presude Kantonalnog suda je navedeno da je vrijednost predmeta spora 5000 KM. U obrazloženju presude Kantonalnog suda je, između ostalog, navedeno da se kao osnovica za obračun troškova parničnog postupka uzima vrijednost spora, te da vrijednost spora u konkretnoj parnici iznosi 5.000 KM, kako je to tužilac odredio u tužbi, a sud prihvatio bez donošenja posebnog rješenja. Nadalje, Kantonalni sud je konstatovao da to što je apelantica u podnesku od 11. decembra 2002. godine povećala vrijednost spora na 15.163 KM, nije od uticaja u konkretnoj stvari, jer tu vrijednost spora sud nije prihvatio rješenjem. Kantonalni sud je naglasio da se utvrđena vrijednost spora ne može mijenjati u toku postupka i da je svaka dispozicija stranaka u tom pravcu nedozvoljena i bez pravnog učinka.

8. Apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Kantonalnog suda, broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, koju je Vrhovni sud odbacio rješenjem, broj Rev-66/05 od 21. marta 2006. godine, uz obrazloženje da, prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude ne prelazi 10.000 KM. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o nenovčanom potraživanju, Vrhovni sud je vrijednost pobijanog dijela pravnosnažne presude cijenio prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi od strane apelantice, a koja iznosi 5.000 KM. Kako vrijednost predmeta spora ne prelazi iznos od 10.000 KM, primjenom člana 247. stav. 1. ZPP-a, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedopuštena. Takođe, Vrhovni sud je naveo da nije mogao uvažiti naznačenje vrijednosti predmeta spora preko 10.000 KM tek u reviziji, jer se vrijednost spora kod nenovčanog potraživanja cijeni prema vrijednosti spora naznačenoj u tužbi. Vrhovni sud nije ni izuzetno dopustio reviziju u ovom predmetu primjenom člana 237. stav 3. ZPP, jer je ocjenio da odlučivanje o istoj nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

9. Apelantica je podnijela zahtjev za ispravljanje presude Općinskog suda, broj P-89/04 od 11. juna 2004. godine, zbog greške u brojevima. Općinski sud je rješenjem, broj P-89/04 od 30. juna 2006. godine, odbio zahtjev apelantice i ispravio predmetnu presudu po službenoj dužnosti, utoliko što se u uvodu presude umjesto očigledno pogrešno upisane vrijednosti spora od 5.163 KM upisuje stvarna vrijednost od 5.000 KM.

10. Kantonalni sud je rješenjem, broj 005-0-Pž-06-000 026 od 28. septembra 2006. godine, odbio žalbu apelanta protiv rješenja Općinskog suda, broj P-89/04 od 30. juna 2006. godine, kao neosnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.

11. Apelantica se žali da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

13. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.

14. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

15. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-66/05 od 21. marta 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

16. S obzirom na to da je apelantici, 29. novembra 2004. godine, uručena presuda Kantonalnog suda, broj Pž-23/04 od 4. novembra 2004. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. juna 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.

17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1654/06 (Socijaldemokratska partija Bosne… | Sudska praksa | Aktio