Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1667/06 (Đ. S.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1667/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1667/06, rješavajući apelaciju Đurđice Sekulić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đurđice Sekulić, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž-
697/04 od 14. jula 2004. godine, i Presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr-2456/03 od 18. februara 2004. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Đurđica Sekulić (u daljnjem tekstu: apelantica), iz Sarajeva, podnijela je, 5. juna 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine i presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr-2456/03 od 18. februara 2004. godine.
2. Apelantica je pokrenula radni spor protiv Građevinskog preduzeća „ŽGP“ Sarajevo (u daljnjem tekstu: poslodavac). Preciziranim tužbenim zahtjevom, apelantica je zatražila da sud donese presudu kojom će utvrditi da joj od 19. oktobra 1992. godine pa do podnošenja tužbe nije ponuđen raspored na rad kod poslodavaca na način predviđen zakonom, te da shodno tome obaveže poslodavca da je rasporedi na rad na radnom mjestu za koje ispunjava uslove školske spreme, kao i da joj nadoknadi štetu na ime izgubljene zarade, te troškove postupka.
3. Na ročištu, održanom 22. decembra 2003. godine pred Općinskim sudom, apelantica je ovlastila advokata H.K. za zastupanje u predmetnom sporu do pravnosnažnog okončanja postupka.
4. Presudom Općinskog suda, broj Pr-2456/03 od 18. februara 2004. godine, a koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice.
5. Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, dostavljena je, 30. avgusta 2004. godine, punomoćniku apelantice H.K.
6. Protiv gore navedene presude Kantonalnog suda, apelantica je, 2. oktobra 2004. godine, izjavila reviziju, a koju je dopunila 19. oktobra 2004. godine.
7. Općinski sud je rješenjem, broj Pr-2456/03 od 2. novembra 2004. godine, odbacio reviziju i dopunu revizije kao neblagovremene.
8. Protiv rješenja Općinskog suda, broj Pr-2456/03 od 2. novembra 2004. godine, podnositeljica prijave je izjavila žalbu u kojoj je, između ostalog, navela da joj je tek 30. septembra 2004. godine punomoćnik dostavio presudu Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, te da je od datuma kada joj je punomoćnik dostavio predmetnu presudu počeo teći rok za izjavljivanje revizije.
9. Kantonalni sud je rješenjem, broj Gž-2681/04 od 29. marta 2005. godine, odbio žalbu apelantice kao nesnovanu i potvrdio prvostepeno rješenje.
10. Apelantica je izjavila reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda, broj Gž-2681/04 od 29. marta 2005. godine, Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine, koji je Presudom, broj Rev-804/05 od 16. marta 2006. godine, odbio reviziju.
11. U obrazloženju svoje presude, Vrhovni sud je naveo kako apelantica neosnovano smatra da je rok za izjavljivanje revizije počeo teći tek od dana kada joj je kao stranci u postupku njen punomoćnik dostavio drugostepenu odluku. Sud je konstatovao da je apelanticu predmetnoj parnici zastupao advokat kao punomoćnik, a u takvim slučajevima sudovi moraju sve svoje odluke dostaviti punomoćniku, a ne stranci, kako je to izričito propisano članom 86. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZPP, «Službene novine Federacije BiH», br. 53/03 i 73/05). Shodno tome, sud je zaključio da je dostava drugostepene odluke pravilno izvršena punomoćniku apelantice, 30. avgusta 2004. godine, od kada je i počeo teći rok za izjavljivanje revizije. S obzirom da je apelantica izjavila reviziju 2. oktobra 2004. godine, ista je izjavljena nakon isteka prekluzivnog roka od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, kako je propisano članom
237. ZPP-a.
12. Apelantica u apelaciji eksplicitno osporava presudu Općinskog suda, bro P-2456/03 od 18. februara 2004. godine, smatrajući da joj je povrijeđeno pravo na život i pravo na rad.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
14. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
15. U konkretnom slučaju, prema članu 237. ZPP-a, revizija protiv presude Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, odbačena je kao neblagovremena Rješenjem Općinskog suda, broj Pr-2456/03 od 2. novembra 2004. godine, pa samim tim predstavlja neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, donesena provodom žalbe protiv prvostepene presude.
16. Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-697/04 od 14. jula 2004. godine, dostavljena je, 30. avgusta 2004. godine, punomoćniku apelantice, a apelacija je podnesena Ustavnom sudu 5. maja 2006. godine. Shodno tome, apelacija je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
17. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović