Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2066/07 (A. T.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2066/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2066/07, rješavajući apelaciju Adela Tukara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adela Tukara podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku, broj 006-0-Gž-
07-000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu, broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adel Tukar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bugojna, podnio je 12. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine i presude Općinskog suda u Bugojnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj 046-0-P-06-000 348 od 1. februara 2007. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže JP «Elektroprivreda BiH» Sarajevo, Elektrodistribucija Zenica da mu nadoknadi štetu u iznosu od 130.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Istom presudom odlučeno je da svaka strana u postupku snosi svoje troškove postupka.
3. Protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-000 406 od 21. juna 2007. godine, apelant nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), već je podnio apelaciju Ustavnom sudu. U apelaciji navodi da su odluke Kantonalnog suda i Općinskog suda, zasnovane na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju što je dovelo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine). S obzirom na naprijed navedeno, apelacija se može podnijeti samo protiv konačne odluke.
6. U konkretnom slučaju apelant je protiv presude Kantonalnog suda, broj 006-0-Gž-07-
000 406 od 21. juna 2007. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude iznosi 130.000,00 KM, prema članu 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03, 73/05 i 19/06) mogao izjaviti reviziju Vrhovnom sudu. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju protiv presude Kantonalnog suda apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet ispitivanja od strane Ustavnog suda.
7. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović