Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2685/07 (D. Š.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
- Zakon o upravnim sporovima · čl. 41
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-2685/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2685/07, rješavajući apelaciju Delvete Šehić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Delvete Šehić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Uvp-07-000065 od 29. augusta 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Delveta Šehić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, podnijela je 5. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Uvp-07-
000065 od 29. augusta 2006. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda u Novom Travniku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-136/05 od 20. novembra 2006. godine, odbijena je tužba apelantice podnesena protiv rješenja Federalnog zavoda za mirovinsko-penzijsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi), broj 02/1-
1123884591 od 13. jula 2004. godine, kojim je odbijena žalba apelantice izjavljena protiv rješenja Kantonalne administrativne službe u Travniku, broj 1123884591 od 10. marta 2004. godine, kojim je apelantici priznato pravo na srazmjerni dio porodične penzije u iznosu od 32,00 KM.
3. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj U-136/05 od 20. novembra 2006. godine, podnijela zahtjev Vrhovnom sudu za vanredno preispitivanje navedene presude Kantonalnog suda. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000065 od 29. augusta 2007. godine, zahtjev apelantice za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda, odbačen je kao nedozvoljen. Vrhovni sud je konstatovao da je apelantica zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda podnijela zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, iz kojih razloga prema članu 41. stav 3. Zakona o upravnim sporovima (u daljnjem tekstu: ZUS, «Službene novine FBiH», broj 9/05) zahtjev za vanredno preispitivanje se ne može podnijeti, pa je primjenom člana 44. stav 1. ZUS-a zahtjev za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda odbacio, kao nedozvoljen.
4. Apelantica se žali da je pobijanim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda koje se ogleda u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelantica iscrpila sve djelotvorne pravne lijekove i podnijela apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluku Ustavnog suda, br. U-12/01 od 5. maja 2001. godine objavljenu u «Službenom glasniku BiH», broj 20/02).
8. Apelantica je protiv presude Kantonalnog suda, broj U-136/05 od 20. novembra 2006. godine, podnijela Vrhovnom sudu zahtjev za vanredno preispitivanje navedene presude, koji je rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000065 od 29. augusta 2006. godine, odbačen kao nedozvoljen. Dakle, prijedlog za vanredno preispitivanje presude Kantonalnog suda u ovom slučaju je za apelanticu bio nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, jer nije rezultirao uspjehom u sporu. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda, broj U-136/05 od 20. novembra 2006. godine, donesena povodom žalbe apelantice na rješenje tuženog, broj 02/1-1123884591 od 13. jula 2004. godine.
9. S obzirom na to da je apelantici presuda Kantonalnog suda, broj U-136/05 od 20. novembra 2006. godine uručena 29. novembra 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. oktobra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović