Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-518/06 (G. P.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Upravni postupak
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Građanski postupak
- Pristup sudu
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Ratna šteta
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-518/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 518/06, rješavajući apelaciju Gorana Pavlovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Pavlovića podnesena protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci, broj Gž-1749/05, od 27. decembra 2005. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, kojeg zastupa Igor Sjerikov, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv odluke Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-1749/05, od 27. decembra 2005. godine.
2. Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) donio je presudu, broj P-
1656/00, od 30. septembra 2005. godine, kojom je obavezana Republika Srpska-Vojska Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) da apelantu na ime naknade nematerijalne štete isplati iznose i to: na ime pretrpljenih duševnih bolova zbog umanjenja životne aktivnosti iznos od 20.000,00 KM, na ime pretrpljenog fizičkog bola iznos od 6.000,00 KM i na ime pretrpljenog straha iznos od 10.000,00 KM, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.716,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. septembra 2005. godine pa do isplate, u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Protiv presude Osnovnog suda, broj P-1656/00, od 30. septembra 2005. godine, tužena je podnijela žalbu Okružnom sudu. Okružni sud je donio odluku, broj Gž-1749/05, od 27. decembra 2005. godine, kojom je predmet ustupio na nadležnost Pravobranilaštvu Republike Srpske. Okružni sud je naveo da je predmetna odluka donesena u skladu sa odredbama čl. 4. i 5. Zakona o ostvarivanju prava na naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale u periodu ratnih dejstava od 20. maja 1992. godine do 19. juna 1996. godine (u daljnjem tekstu: Zakon, «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 103/05).
4. Apelant smatra da mu je postupanjem Okružnog suda, koji nije odlučio o žalbi, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i to iz razloga što o žalbi nije i, navodno, neće biti donijeta odluka, kao i iz razloga nepristrasnosti jer će strana, koja je u postupku bila tužena, sada odlučivati o zahtjevu apelanta.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:
„ Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.»
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema «opravdan zahtjev» (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP 640/04 od 13. septembra 2005. godine i Evropski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije «žrtva» kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
7. U konkretnom slučaju, Okružni sud je donio odluku o ustupanju predmeta apelanta na daljnji postupak Pravobranilaštvu Republike Srpske, na osnovu obligatorne odredbe Zakona koji je u toku postupka rješavanja predmeta apelanta stupio na snagu. Član 5. Zakona nedvosmisleno nalaže da se predmeti za naknadu ratne štete koji se vode kod sudova ustupaju nadležnom Pravobranilaštvu. S obzirom da je nesporno da u predmetu koji je apelant vodio radi naknade štete pred sudom nije donesena konačna odluka i da je u međuvremenu stupio na snagu Zakon koji u konkretnom slučaju određuje nadležnost Pravobranilaštva za pitanja naknada ratne štete, sud je bio obavezan da postupi u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZPP) koji regulišu pitanja stvarne sudske nadležnosti. Član 17. ZPP nalaže sudu da tokom cijelog postupka pazi na svoju stvarnu nadležnost, pa je sud, nakon što je utvrdio da je u konkretnoj stvari prestala njegova nadležnost predmet apelanta ustupio u skladu sa Zakonom, nadležnom Pravobranilaštvu.
8. Ustavni sud ne može naći bilo kakve činjenice i dokaze koji bi ukazali da je relevantni zakon proizvoljno primijenjen, a nezadovoljstvo apelanta osporenom odlukom ne pokreće, samo po sebi, pitanja u vezi sa zaštićenim ustavnim pravima ili pravima iz Evropske konvencije. Također, apelant ne navodi nikakve proceduralne greške, niti su takve greške očigledne (vidi Evropski sud, već citirana odluka Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat), a Ustavni sud nije pronašao ništa što bi ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelanta, niti ima elemenata koji ukazuju na procesnu nepravičnost u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
9. Nadalje, u pogledu navoda apelanta da mu je u okviru povrede prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1 Evropske konvencije onemogućen pristup sudu, Ustavni sud primjećuje da je Zakonom u članu 10. propisana procedura pred upravnim organima i mogućnost da se protiv konačnog rješenja u upravnom postupku pokrene spor pred nadležnim sudom, iz čega slijedi da je tvrdnja apelanta kako mu je osporenom odlukom suda onemogućen pristup sudu potpuno neosnovana. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da, u vezi sa navodima apelanta o kršenju prava na pravično suđenje, nema dokaza ili činjenica koji bi ukazali da su kršenja prava na koje se poziva vjerovatna ili moguća (vidi, Ustavni sud, neobjavljena Odluka broj AP-417/06 od 20. marta 2007. godine). Zbog toga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović