Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/06 (S. B.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Ustav entiteta
  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1006/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 1006/06, rješavajući apelaciju Stjepana Barnjaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Stjepana Barnjaka podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž. 1728/05 od 10. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj Gž. 1913/02 od 15. februara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu, broj I-1100/02 od 30. januara 2004. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Stjepan Barnjak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Hrasnice, kojeg zastupa Šaćir Čano, advokat iz Sarajeva, podnio je 3. aprila 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž. 1728/05 od 10. marta 2006. godine, rješenja Kantonalnog suda, broj Gž. 1913/02 od 15. februara 2005. godine i rješenja Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-1100/02 od 30. januara 2004. godine. Ustavni sud je dopisom od 10. oktobra 2007. godine zatražio od apelanta da, u skladu sa članom 19. stav 2. Pravila Ustavnog suda, dostavi rješenje Kantonalnog suda, broj Gž. 1913/02 od 15. februara 2005. godine, kao i da navede odredbe Ustava Bosne i Hercegovine za koje smatra da su povrijeđene. Apelant je dopunio apelaciju 24. oktobra 2007. godine.

2. Presudom Općinskog suda, broj PR-268/00 od 7. marta 2001. godine, obavezan je «Famos Holding» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da rasporedi apelanta na posao održavanja alata sa spremom KV metalostrugar, da mu od 30. aprila 1992. godine pa do raspoređivanja na drugo radno mjesto isplati 80% ličnog dohotka koji bi ostvario da je obavljao ove poslove, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 386,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Općinski sud, postupajući po prijedlogu apelanta, donio je rješenje, broj I-1100/02 od 20. aprila 2002. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje presude Općinskog suda, broj PR-268/00 od 7. marta 2001. godine, putem pljenidbe i isplate sa računa tuženog kod Central Profit Banke d.d. Sarajevo na ruke punomoćnika apelanta.

4. Općinski sud je donio rješenje, broj I-1100/02 od 30. januara 2004. godine, kojim je održano na snazi rješenje o izvršenju, broj I-1100/02 od 20. aprila 2002. godine, u dijelu koji se odnosi na naplatu putem pljenidbe i isplate sa računa tuženog za dospjeli dio od 80% plate od 30. aprila 1992. do 31. decembra 1998. godine, kada je apelantu po sili zakona prestao radni odnos, što prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka iznosi 2.835,07 KM. Zahtjev apelanta za isplatu zateznih kamata je odbijen. U obrazloženju svog rješenja Općinski sud je naveo da je rješenjem tuženog, broj 150-3/03 od 30. decembra 2003. godine, apelantu prestao radni odnos sa danom 31. decembrom 1998. godine radi ostvarivanja prava na starosnu penziju, tako da nema osnova da se apelantu nakon odlaska u penziju i dalje isplaćuje naknada plata. U odnosu na zahtjev apelanta za isplatu zakonskih kamata Općinski sud je naveo da pravomoćnom presudom, broj PR-268/00 od 7. marta 2001. godine, nisu određene zakonske kamate tako da apelant nema osnova da traži isplatu istih.

5. Odlučujući o žalbi apelanta protiv rješenja Općinskog suda, broj I-1100/02 od 30. januara 2004. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj Gž. 1913/02 od 15. februara 2005. godine, kojim je žalba apelanta odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U obrazloženju svog rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostepeno rješenje, po ocjeni ovog suda, pravilno i zakonito.

6. Apelant je 19. januara 2004. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog radi poništenja rješenja o prestanku radnog odnosa, broj 150-3/03 od 30. decembra 2003. godine. Općinski sud je donio presudu, broj Pr-138/04 od 19. novembra 2004. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog, broj 150-3/03 od 30. decembra 2003. godine, o prestanku radnog odnosa apelantu sa danom 31. decembrom 1998. godine.

7. Odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda, broj Pr-138/04 od 19. novembra 2004. godine, Kantonalni sud je donio presudu, broj Gž. 1728/05 od 10. marta 2006. godine, kojom je žalba tuženog uvažena, prvostepena presuda preinačena tako što je odbijen tužbeni zahtjev apelanta da se poništi rješenje tuženog, broj 150-3/03 od 30. decembra 2003. godine, o prestanku radnog odnosa apelantu sa danom 31. decembrom 1998. godine. U obrazloženju svoje presude Kantonalni sud je naveo da je apelant 31. decembra 1998. godine navršio 40 godina staža osiguranja i time ispunio uslov za prestanak ugovora o radu u smislu odredbi člana 86. stav 3. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 43/99, 32/00 i 29/03) kojim je propisano da ugovor o radu prestaje kad zaposlenik navrši 65 godina života i 20 godina staža osiguranja, odnosno navrši 40 godina staža osiguranja, ako se poslodavac i zaposlenik drugačije ne dogovore. Kantonalni sud je naveo da je ispunjenjem uslova za prestanak ugovora o radu apelantu prestao radni odnos po sili zakona, pri čemu rješenje o prestanku radnog odnosa ima samo dekleratorni karakter, te je bez uticaja datum donošenja tog rješenja.

8. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II.A. 2.(1) k) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kao i pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu iz člana II.A. 2.(1) n) i o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Apelant smatra da je Općinski sud donošenjem rješenja, broj I-1100/02 od 30. januara 2004. godine, postupio nezakonito jer je odstupio od izvršnog naslova iz presude Općinskog suda, broj PR-268/00 od 7. marta 2001. godine. U pogledu presude Kantonalnog suda, broj Gž. 1728/05 od 10. marta 2006. godine, apelant smatra da je ista zasnovana na pogrešnoj primjeni pozitivno-pravnih propisa.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

10. U dopuni apelacije od 24. oktobra 2007. godine apelant je naveo da su pobijanim odlukama redovnih sudova povrijeđena njegova prava iz člana II.A. 2.(1) k), n) i o) Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, ne navodeći pri tome povredu nijedne odredbe Ustava Bosne i Hercegovine, Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i njenih protokola, niti međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima koji su navedeni u Aneksu I Ustava Bosne i Hercegovine. S obzirom da je apelant naveo samo povredu odredaba Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, Ustavni sud u konkretnom slučaju nije nadležan za odlučivanje o podnesenoj apelaciji jer ista, u smislu člana VI/.3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne pokreće pitanja «koja su sadržana u ovom ustavu».

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1006/06 (S. B.) | Sudska praksa | Aktio