Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/06 («PUTNIKTOURS-PROZOR» D.O.O. Jablanica)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2317/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2317/06, rješavajući apelaciju Auto-transportno preduzeće «PUTNIKTOURS-PROZOR» D.O.O. Jablanica , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «PUTNIKTOURS-

PROZOR» D.O.O. Jablanica podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 007-0-Gž-06-000 326 od 1. juna 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Konjicu, broj I-530/05 od 12. januara 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. «PUTNIKTOURS-PROZOR» D.O.O. Jablanica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Melća Ništović, advokat iz Jablanice, podnio je, 27. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 007-0-Gž-06-000 326 od 1. juna 2006. godine, i Rješenja Općinskog suda u Konjicu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj I-530/05 od 12. januara 2006. godine

2. Rješavajući o tužbi Smaila Bekrića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) protiv apelanta, radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa i isplate, Općinski sud je donio Presudu, broj P-

72/03 od 17. marta 2004. godine, potvrđena Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-477/04 od 18. augusta 2005. godine, kojom je poništio apelantovo rješenje o prestanku radnog odnosa tražioca izvršenja, broj 01/2001 od 11. jula 2001. godine, i naložio apelantu da ga vrati na posao. Istom presudom, apelant je obavezan da tražiocu izvršenja isplati neisplaćene plaće za period od 29. juna 2001. godine do 31. januara 2004. godine, u ukupnom iznosu od 8.267,60 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Tražilac izvršenja je, 2. septembra 2005. godine, Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje dijela pravosnažne presude koji se odnosi na isplatu neisplaćenih plaća u iznosu od 8.267,60 KM, a 3. oktobra 2005. godine i prijedlog za izvršenje dijela pravosnažne presude koji se odnosi na vraćanje na posao. Odlučujući o prijedlozima tražioca izvršenja, Općinski sud je ista dozvolio donošenjem rješenja o izvršenju. Apelant je protiv rješenja o izvšenju kojim je dozvoljeno vraćanje na posao izjavio prigovor, ističući da je tražialc izvršenja prijedlog za izvršenje u ovom dijelu podnio neblagovremeno, čime je kako ističe apelant, povrijeđena odredba člana 215. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP), kojom je propisano da se prijedlog za izvršenje može podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je tražilac izvršenja stekao pravo da prijedlog podnese.

4. Odlučujući o prigovoru apelanta, Općinski sud je donio Rješenje, broj I-530/05 od 12. januara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 007-0-Gž-06-000 326 od 1. juna 2006. godine, a kojim je prigovor apelanta odbijen u cijelosti. Općinski sud je istakao da među strankama nije sporno da je tražilac izvršenja presudu Kantonalnog suda primio 24. augusta 2005. godine, ali je sporno od kada treba računati rok za podnošenje prijedloga za izvršenje, u smislu člana

215. ZIP-a. U stavu 2. navedene zakonske odredbe, kako ističe taj sud, propisano je da se pravo na podnošenje prijedloga stiče istekom roka za dobrovoljno izvršenje, a rok za dobrovoljno izvršenje teče od dana dostave odluke izvršeniku (apelantu), a završava se istekom poslednjeg dana određenog sudskom odlukom (član 25. stav 1. ZIP-a). Primijenjujući navedene zakonske odredbe, Općinski sud je odlučujući o prigovoru apelanta utvrdio da je apelant drugostepenu odluku primio 24. augusta 2005. godine, pa mu je od tog dana počeo teći rok za dobrovoljno izvršenje. Taj rok je prema pravosnažnoj presudi 15 dana, iz čega po ocjeni tog suda proizilazi da je apelantu rok za dobrovoljno izvršenje istekao 8. septembra 2005. godine, a da je tražiocu izvršenja 9. septembra 2006. godine počeo teći rok za podnošenje prijedloga za izvršenje. S obzirom da je tražilac izvršenja 3. oktobra 2006. godine podnio prijedlog za izvršenje, a da je krajnji rok prema primijenjenim zakonskim odredbama bio 10. oktobar 2005. godine, taj sud cijeni da je prijedlog tražioca izvršenja blagovremen, zbog čega je apelantov prigovor odbijen.

5. Kantonalni sud je Rješenjem, broj 007-0-Gž-06-000 326 od 1. juna 2006. godine, istakao da žalba apelanta nije osnovana te da je Općinski sud u osporenom rješenju pravilno primijenio materijalno pravo, i to čl. 25 i 215. ZIP-a i član 324. stav 4. Zakona o parničnom postupku.

6. Nakon prijema navedene odluke Kantonalnog suda, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj ponavlja navode koje je iznosio u prigovoru protiv rješenja Općinskog suda, ističući da su redovni sudovi proizvoljno primijenili član 215. ZIP-a, čime su mu povrijedili pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Smatra da su pobijanim odlukama redovnih sudova, u postupku izvršenja, utvrđena i uspostavljena nova građanska prava koja se tiču apelanta.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

8. S obzirom da je apelant osporio rješenja Kantonalnog suda, broj 007-0-GŽ-06-000 326 od 1. juna 2006. godine, i Općinskog suda, broj I-530/05 od 12. januara 2006. godine, Ustavni sud će dopustivost apelacije ispitati u odnosu na navedena rješenja. Ova rješenja su donesena u izvršnom postupku, povodom prigovora apelanta protiv rješenja Općinskog suda kojim je dozvoljeno izvršenje dijela pravosnažne presude koji se tiče vraćanja na posao tražioca izvršenja. S obzirom na navedeno, potrebno je prvo odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

9. Ustavni sud primjećuje da su osporena rješenja donesena po okončanju parničnog postupka između apelanta i tražioca izvršenja, a nakon što je sud po prijedlogu tražioca izvršenja odredio predloženo izvršenje, dakle po prigovoru apelanta u izvršnom postupku. Prvi dio petita pravosnažne presude vezan je za poništenje rješenja o prestanku radnog odnosa tražiocu izvršenja i vraćanje na posao a drugi dio za novčane obaveze apelanta prema tražiocu izvršenja u pogledu neisplaćenih plaća. Općinski sud je po prijedlozima za izvršenje od 2. septembra i 3. oktobra 2005. godine, ista dozvolio, donošenjem rješenja o izvršenju, a povodom prigovora apelanta u pogledu neblagovremenosti, prigovor odbio dajući jasne i konkretne razloge zbog kojih smatra da je prijedlog tražioca izvršenja podnesen blagovremeno. Prema tome, izvršni postupak u kojem su donesena osporena rješenja Kantonalnog i Općinskog suda, imala su za cilj isključivo provođenje pravosnažne i izvršne presude Općinskog suda donesene u parničnom postupku, u kojem je odlučivano o pravu tražioca izvršenja za vraćanjem na rad i isplatu neisplaćenih plaća, a to znači da istim nisu utvrđivana nikakva nova građanska prava koja se tiču apelanta.

10. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava, u kojoj se navodi da se odluke, koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude, nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46). Ustavni sud je u svojoj odluci, broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik BiH“, broj 18/04, tačka 40) podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršenja ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava koja se tiču podnosioca apelacije (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, K. protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94).

11. U konkretnom slučaju, građanska prava i obaveze apelanata utvrđena su pravosnažnom presudom Općinskog suda, broj P-72/03 od 17. marta 2004. godine, a pobijanim rješenjima kojima je odbijen prigovor apelanta u pogledu blagovremenosti podnošenja prijedloga za izvršenje nije utvrđeno nikakvo novo pravo odnosno obaveza apelanta.

12. Imajući u vidu navedeno, kao i principe izložene u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da se predmetni izvršni postupak ne tiče utvrđivanje građanskih prava i obaveza u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2317/06 («PUTNIKTOURS-PROZOR» D.O.O… | Sudska praksa | Aktio