Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2333/06 (V. V. i dr.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2333/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2333/06, rješavajući apelaciju Vildane Cinac i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vildane Cinac, Jasne Dizdarević, Amire Sijamhodžić, Husejina Cinac i Fatime Vukić podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-06-00 704 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Bihaću, broj PR-193/01 od 26. decembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Vildana Cinac idr. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bužima, koje zastupa Nazif Cerić, advokat iz Bihaća, podnijeli su, 2. augusta 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-06-00 704 od 1. juna 2006. godine, i Presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-193/01 od 26. decembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PR-193/01 od 26. decembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-00 704 od 1. juna 2006. godine, odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata kojima su tražili da im ZU «Dom zdravlja» Bužim (u daljnjem tekstu: prvotuženi) i Unsko-sanski kanton (u daljnjem tekstu: drugotuženi) isplate neisplaćena plate za period od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine, sa kamatama i troškovima postupka.
3. Obrazlažući presudu, Općinski sud je zaključio da je u odnosu na prvotuženog prigovor zastare potraživanja osnovan, s obzirom da je tužba sudu podnesena 15. decembra 2003. godine, a period obuhvaćen tužbenim zahtjevom su neisplaćene plaće od 1. septembra 1994. godine do 31. decembra 1995. godine. Taj sud je nadalje ocijenio da podnesak prvotuženog od 7. marta 2001. godine, nema karakter priznanja duga koji bi za posljedicu imao prekid zastare, kako su tvrdili apelanti. U odnosu na drugotuženog, Općinski sud smatra da je prigovor nedostatka pasivne legitimacije osnovan, jer su apelanti bili u radnom odnosu kod prvotuženog, koji je «samostalna pravna osoba» kod koje su apelanti mogali ostvarivati prava iz radnog odnosa.
4. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi apelanata protiv prvostepene presude donio presudu kojom je žalbu odbio i prvostepenu presudu potvrdio, ocjenjujući da je Općinski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, dajući valjane razloge u pogledu zastare potraživanja i nedostatka pasivne legitimacije.
5. Apelanti smatraju da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, jer je prvotuženi dug priznao, čime je došlo do prekida zastare. Navode da su diskriminisani u ostvarenju prava na naknadu tzv. «ratnih» plaća u odnosu na druge budžetske korisnike i u vezi s pojmom diskriminacije se pozivaju na odluku Ustavnog suda broj U 4/02. Izjašnjavajući se za koja prava smatraju da su im povrijeđena osporenim odlukama, apelanti se konkretno pozivaju na odredbu iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja glasi: «Svako bez razlike ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad», te predlažu da se osporene presude ukinu i tuženim naloži da im isplate zarađene a neisplaćene plaće.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Apelanti navode povredu prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Imajući u vidu ovakve navode apelanata, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zašti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava predviđena članom 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelant u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae nedopuštena u skladu s članom 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović