Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3123/06 (F. Z. i M. L.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Revizija
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3123/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3123/06, rješavajući apelaciju Franje Zelenike i Maria Lončara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Franje Zelenike i Maria Lončara podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-915/05 od 6. juna 2006. godine, i Presude Kantonalnog suda Mostar, broj Gž-944/03 od 12. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Franjo Zelenika i Mario Lončar (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa odvjetnički ured Sesar-Ćurić iz Mostara, podnijeli su, 16. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-915/05 od 6. juna 2006. godine, i Presude Kantonalnog suda Mostar (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž- 944/03 od 12. maja 2005. godine.

2. Iz navoda apelacije i dokumentacije spisa predmeta proizilazi da je Općinski sud I Mostar (u daljnjem tekstu: Općinski sud), postupajući po tužbi apelanata protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona Mostar - Ministarstva unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi), radi poništenja rješenja i isplate, donio Presudu, broj P-736/98 od 8. aprila 2003. godine, kojom je poništio kao nezakonita rješenja tuženog i utvrdio da su apelanti bili uposlenici tuženog, te da im je slijedom prednjeg utvrđenja tuženi dužan isplatiti iznose na ime neisplaćenih plaća, kako je navedeno u izreci presude, uz kamate i troškove postupka.

3. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi tuženog, donio Presudu, broj Gž-944/03 od 12. maja 2005. godine, kojom je žalbu uvažio, Presudu Općinskog suda preinačio i apelante odbio sa postavljenim tužbenim zahtjevom.

4. Apelanti su protiv presude Kantonalnog suda izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je odlučujući o istoj donio Rješenje, broj Rev-915/05 od 6. juna 2006. godine, i reviziju odbacio. U obrazloženju rješenja, Vrhovni sud je istakao da je tužba u konkretnoj pravnoj stvari podnesena 25. juna 1998. godine, a prvostepena presuda donesena 8. aprila 2003. godine, odnosno u vrijeme važenja «starog» Zakona o parničnom postupku FBiH («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», br. 42/98 i 3/99; u daljnjem tekstu: ZPP), te da vrijednost spora uopšte nije označavana tokom trajanja parnice, pa je konačno precizirani tužbeni zahtjev, vezan za novčano potraživanje kojem je prvostepeni sud udovoljio iznosio za prvoapelanta 4.656,93 KM a za drugoapelanta iznos od 8.631,94 KM. Odredbom člana 364. stav 2. ZPP-a, koji je važio u vrijeme donošenja prvostepene presude, kako dalje obrazlaže Vrhovni sud, propisano je da revizija nije dozvoljena u imovinsko pravnim i radnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na potraživanja u novcu, predaju stvari ili izvršenja kakve druge radnje, ako vrijednost spora ne prelazi 15.000 KM. Kako se konkretan postupak odnosi na imovinsko pravni zahtjev, ali vrijednost spora ne prelazi 15.000 KM, niti se radi o nužnim suparničarima pa se potraživanje apelanata ne sabiraju, već se vrijednost spora određuje prema iznosu pojedinačnog traženja, to je revizija apelanata odbačena kao nedopuštena.

5. Apelanti smatraju da im je pobijanim odlukama Vrhovnog suda i Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u vezi sa pravom na rad.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Zadatak Ustavnog suda u konkretnom slučaju je, prvo, da utvrdi koja je konačna odluka, da li su iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi i da li je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano u članu 16. stav 1. pravila Ustavnog suda.

8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U- 15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv presude Kantonalnog suda broj, Gž-944/03 od 12. aprila 2005. godine, izjavili reviziju, koja je Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-915/05 od 6. juna 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda, broj Gž-944/03 od 12. maja 2005. godine, donesena povodom žalbe tuženog protiv prvostepene presude.

10. S obzirom na to da su apelanti presudu Kantonalnog suda, broj Gž-944/03 od 12. maja 2005. godine, primili 13. juna 2005. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnijeli 16. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3123/06 (F. Z. i M. L.) | Sudska praksa | Aktio