Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1915/06 (R. Š.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Povrat stana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1915/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1915/06, rješavajući apelaciju Razije Šahbegović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Razije Šahbegović podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju broj U-86/05 od 19. aprila 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Razija Šahbegović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Dervente, koju zastupa Jadranka Kobajica iz Dervente, podnijela je 27. juna 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj U-86/05 od 19. aprila 2006. godine.

2. Ministrastvo za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Ministarstva u Derventi, (u daljnjem tekstu: Odsjek), rješavajući po zahtjevu apelantice, donijelo je zaključak, broj 05-050-14-

111/02 od 6. novembra 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05-050-01-657/05 od 10. juna 2005. godine, kojim se odbacuje zahtjev apelantice za povrat u posjed stana nosiocu stanarskog prava u Derventi, ulica Srpske Vojske SP-25, drugi ulaz, stan broj 17, na trećem spratu, površine 60 mvlasništvo "Unis" a.d. Derventa, kao neblagovremen. U obrazloženju zaključka se ističe da je apelantica zahtjev za povrat stana podnijela 18. marta 2002. godine, a da je rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stana nosiocima stanarskog prava istekao 19. aprila 2000. godine kod nadležnih odsjeka, a 19. juna 2000. godine kod Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica. Ukazano je da je članom 32. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 65/01), koji je stupio na snagu 29. decembra 2001. godine, bio određen rok od šest mjeseci od dana stupanja na snagu navedenog Zakona za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stanova koji su oštećeni i uništeni. Odsjek je zaključio da se predmetni stan ne može svrstati u kategoriju oštećenih i uništenih jer je privremeni korisnik uselio u predmetni stan još 1998. godine. Stoga je zaključeno da je predmetni stan bio saniran i u funkciji stanovanja na dan 19. april 2000. godine, kada je istekao rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stana nosiocima stanarskog prava, pa je iz tog razloga Odsjek odbacio apelanticin zahtjev za povrat kao neblagovremen.

3. Apelantica je podnijela tužbu Okružnom sudu radi poništenja rješenja Ministarstva, broj 05-

050-01-657/05 od 10. juna 2005. godine.

4. Presudom Okružnog suda, broj U-86/05 od 19. aprila 2006. godine, odbijena je tužba apelantice kao neosnovana.

5. Protiv presude Okružnog suda, broj U-86/05 od 19. aprila 2006. godine apelantica je izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud).

6. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Okružnog suda povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelantica nije iscrpila pravne lijekove moguće po zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-

106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju, apelantica je podnijela apelaciju Ustavnom sud protiv presude Okružnog suda, iako je protiv nje izjavila reviziju Vrhovnom sudu, o kojoj još nije odlučeno. Uprkos navedenom, Ustavni sud ističe da u Zakonu o upravnim sporovima Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 109/05) nije predviđen taj vanredni pravni lijek, tako da je apelantica odlukom Okružnog suda došla do konačne odluke u predmetnom postupku. Međutim, kako apelantica nije blagovremeno podnijela zahtjev za povrat u posjed stana, njen zahtjev je kao neblagovremen zaključkom odbačen, što su potvrdili i drugostepeni organ uprave i Okružni sud svojim odlukama. Dakle, nadležni upravni organi i Okružni sud nisu raspravljali o osnovanosti apelanticinog zahtjeva za povrat predmetnog stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo to pitanje, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1915/06 (R. Š.) | Sudska praksa | Aktio