Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2838/07 (E. K.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
  • Povrat stana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2838/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2838/07, rješavajući apelaciju Elmedije Kaliman, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Elmedije Kaliman podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-

1202/05 od 13. jula 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Elmedija Kaliman (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupa Mediha Filipović advokat iz Sarajeva, podnijela je 25. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-1202/05 od 13. jula 2007. godine. Istovremeno je apelantica zatražila da Ustavni sud donese odluku o privremenoj mjeri kojom će, do donošenja odluke o apelaciji, zabraniti Upravi za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava) i "Energoinvestu" d.d. raspolaganje stanom u ulici Pijačna 36, Ilidža.

2. Uprava je, rješavajući po zahtjevu apelantice, donijela zaključak, broj 23-04/IV-23-13/04 od 15. februara 2005. godine, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-3760/05 od 23. marta 2005. godine, kojim se odbacuje zahtjev apelantice za povrat u posjed stana nosiocu stanarskog prava u ulici Pijačna 36 kao neblagovremen. U obrazloženju zaključka ističe se da je apelantica zahtjev za povrat stana podnijela 16. novembra 2004. godine, a da je rok za podnošenje zahtjeva za povrat u posjed stana nosiocima stanarskog prava istekao 30. juna 2002. godine kod nadležnih organa. Ukazano je da je u smislu člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestnaku primjene Zakona o napuštenim stanovima rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su Odlukom nadležnog organa proglašeni napuštenim 4. juli 1999. godine, i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim. Također je ukazano na to da je članom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 56/01) izmjenjen član 18e. Zakona, tako da glasi da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine. S obzirom na navedeno, utvrđeno je da je predmetni zahtjev podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova, pa je odbačen kao neblagovremen.

3. Apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu radi poništenja rješenja Ministarstva broj 27/02-23-3760/05 od 23. marta 2005. godine.

4. Presudom Kantonalnog suda, broj U-1202/05 od 13. jula 2007. godine, odbijena je tužba apelantice kao neosnovana.

5. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, odredbom člana 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje u posjed stanova koji su Odlukom nadležnog organa proglašeni napuštenim je 4. juli 1999. godine, i 4. oktobar 1999. godine za stanove koji nisu proglašeni napuštenim, a članom 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 56/01) izmjenjen član 18e. Zakona, tako da glasi da nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine. Budući da je apelantica je 16. novembra 2004. godine podnijela zahtjev za povrat stana, slijedi da je zahtjev podnesen nakon rokova iz gore citiranih članova, pa je odbačen kao neblagovremen.

9. Da bi se u postupku pred Ustavnim sudom, moglo raspravljati o povredi prava zaštićenih Ustavom, apelantica je morala blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat u posjed stana ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja zahtjeva, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine U cilju opravdanja neblagovremenog podnošenja zahtjeva za povrat stana u posjed apelantica navodi da je "predmetni stan odnosno kuća u kojoj se nalazio stan bila sravnjena do zemlje, tako da joj nakon rata nisu bili vidljivi ni temelji", te da je apelantica obraćajući se nadležnim organima dobivala odgovore da podnese zahtjev nakon što izgradnja počne i ako počne. Ustavni sud smatra, u odnosu na navod apelantice da je zbog ratnog stanja stan odnosno zgrada srušena, da nadležni organi i Kantonalni sud s obzirom na navedenu činjenicu osnovano ukazuju na odredbu člana 21. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine", broj 56/01) kojom je izmjenjen član 18e. Zakona, u skladu sa kojim nosilac stanarskog prava na uništenom ili oštećenom stanu može izuzetno od odredbe člana 5. ovog Zakona, podnijeti zahtjev za povrat stana u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona, što znači zaključno sa 30. junom 2002. godine.

10. Prema tome, kako apelantica nije podnijela blagovremeno zahtjev za povrat predmetnog stana, niti je uspjela opravdati ovaj svoj propust, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantica neblagovremenim podnošenjem zahtjeva Upravi za stambena pitanja, nije efektivno iscrpila pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnijela zahtjev, na temelju koje nadležni organi i Kantonalni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer isti nije ispunjavao formalne uslove tog pravnog lijeka.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2838/07 (E. K.) | Sudska praksa | Aktio