Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2705/06 (A. M.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2705/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2705/06, rješavajući apelaciju Arifa Mašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Arifa Mašića, podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Gž-06-000 803 od 9. avgusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Arif Mašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je, 22. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 001-0-Gž-06-000 803 od 9. avgusta 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-74/00 od 30. maja 2001. godine, utvrđeno je da je tužitelj Rahman Brkić po osnovu kupoprodajnog ugovora i građenja stekao pravo vlasništva i pravo posjeda na nekretninama označenim kao k.č. br. 6448 upisana u pl. br. 2958 KO Bihać grad, što je apelant, kao tuženi, dužan priznati i izdati tužitelju podobnu ispravu za prenos prava vlasništva i posjeda, te da će u protivnom to zamijeniti predmetna Presuda. Apelant je obavezan da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 815,00 KM i to u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Kantonalni sud je Presudom, broj Gž-896/01 od 28. marta 2002. godine, djelomično uvažio žalbu apelanta, te djelomično preinačio prvostepenu Presudu tako što je odbio tužbeni zahtjev za sticanje vlasništva građenjem na nekretnini označenoj kao k.č. 6448 k.o. Bihać. U ostalom dijelu apelantova žalba je odbijena kao neosnovana, a prvostepena Presuda potvrđena.

4. Protiv Presude Kantonalnog suda apelant je izjavio reviziju koja je odbačena Rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-278/02 od 23. marta 2004. godine.

5. Apelant je, 17. oktobra 2005. godine, podnio prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka. Općinski sud je donio Rješenje, broj P-629/05 od 9. februara 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda, broj 001-0-Gž-06-000 803 od 9. avgusta 2006. godine, i odbacio prijedlog apelanta kao neblagovremen.

6. U obrazloženju osporenih odluka se navodi da iz iskaza apelanta i njegove sestre, priloženih uz prijedlog za ponavljanje postupka, jasno proizilazi da je geometar Ibrahim Mujačić u prisutnosti apelanta i njegove sestre u junu 2005. godine iskazao da je skicu sačinio pod pritiskom, a da iz prijedloga za ponavljanje postupka proizilazi da je taj prijedlog podnesen prvostepenom sudu 17. oktobra 2005. godine. S obzirom da je apelant mogao podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka prvostepenom sudu u roku od 30 dana od dana kada je saznao za isklaz geometra o neistinitoj skici, odnosno u roku od 30 dana od juna mjeseca 2005. godine, redovni sudovi su utvrdili da prijedlog neblagovremen.

7. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi sa je sud cijenio blagovremenost samo za iskaz geometra Ibrahima Mujačića, a da nije cijenio blagovremenost za saznanje nove skice sačinjene 17. avgusta 2005. godine, uručene apelantu nakon mjesec i po dana, jer je navedeni razlog bio blagovremen, ali ga sudovi nisu razmatrali niti utvrđivali njegovu blagovremenost. Također smatra da o ponavljanju postupka nije mogla odlučivati sutkinja Milica Reljić koja je bila u drugostepenom vijeću, kao izvjestitelj.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju. Potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporenog Rješenja Kantonalnog suda odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U predmetnom postupku Kantonalni sud je osporenim rješenjem odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu protiv Rješenja Općinskog suda kojim je odbačen apelantov prijedlog za ponavljanje postupka. Utvrđeno je da je apelantov zahtjev za ponavljanje postupka neblagovremen.

10. Dakle, iz navedenog proizilazi da se u postupku koji je okončan osporenim Rješenjem Kantonalnog suda nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi za ponavljanje postupka. Također, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O apelantovom građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i o pravu na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju se odlučivalo u parničnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda, broj Gž-896/01 od 28. marta 2002. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2705/06 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio