Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2718/06 (J. M.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Krivična optužba - utvrđivanje
  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2718/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2718/06, rješavajući apelaciju Joze Mandića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Joze Mandića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kvl.z.-8/05 od 24. avgusta 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Jozo Mandić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zagreba, koga zastupa Semir Puzić, advokat iz Sarajeva, podnio je, 26. septembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Kvl.z.-8/05 od 24. avgusta 2006. godine.

2. Rješenjem Vrhovnog suda, broj Kvl.z.-8/05 od 24. avgusta 2006. godine, odbačen je kao nedopušten apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnesen protiv Presude Općinskog suda u Širokom Brijegu, broj K-154/04 od 14. aprila 2005. godine, i Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu, broj K-16/05 od 21. septembra 2005. godine.

3. U obrazloženju Rješenja se navodi da je apelant zahtjev za zaštitu zakonitosti podnio 19. decembra 2005. godine, te da je odredbom člana 456. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP FBiH), koji je stupio na snagu 1. avgusta 2003. godine, propisano da će se u postupcima u kojima je do stupanja na snagu tog zakona podnesen zahtjev za zaštitu zakonitosti ili je bio u toku rok za podnošenje zahtjeva za zaštitu zakonitosti i u tom roku izjavljen zahtjev za zaštitu zakonitiosti, postupak nastaviti i dovršiti u skladu sa ranije važećim propisima. Vrhovni sud je utvrdio da novim ZKP FBiH nije predviđen zahtjev za zaštitu zakonitosti kao vandredni pravni lijek. Stoga, kako je apelantov zahtjev za zaštitu zakonitosti podnijet u vrijeme važenja ZKP FBiH koji ne predviđa navedeni vandredni pravni lijek, Vrhovni sud je apelantov zahtjev odbacio kao nedopušten.

4. Apelant se žali da je navedenim rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Za utvrđivanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti predstavljao postupak u kojem je „utvrđivana osnovanost krivične optužbe“ protiv njega, u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Ustavni sud je utvrdio da se, u postupku donošenja osporenog rješenja, Vrhovni sud ograničio samo na ispitivanje dopuštenosti podnošenja zahtjeva za zaštitu zakonistosti u smislu relevantnih odredbi važećeg ZKP FBiH. Dakle, proizilazi da se u postupku donošenja osporenog rješenja nije utvrđivala osnovanost krivične optužbe protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa taj član u konkretnom slučaju nije primjenjiv. U konkretnom slučaju, član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite.

8. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se apelantovi navodi o povredi prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, moraju odbaciti kao inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Apelant se također žali da je osporenim Rješenjem Vrhovnog suda povrijeđeno njegovo pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud konstatuje da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da ovaj član ne osigurava nezavisno i samostalno pravo na djelotvoran pravni lijek, već se na pravo zagarantovano ovim članom, može pozvati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 13. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi, Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22). Stoga, da bi se utvrdilo da li je došlo do povrede člana

13. Evropske konvencije, prethodno je bilo potrebno utvrditi da li je u konkretnom slučaju primjeniv član 6. stav 1. Evropske konvencije, na čiju je navodnu povredu apelant ukazao u svojoj apelaciji.

10. U konkretnom slučaju, već je utvrđeno da postupak povodom apelantovog zahtjeva za zaštitu zakonitosti, koji je odbačen osporenim rješenjem Vrhovnog suda, ne ulazi u opseg člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer se u predmetnom postupku nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. Stoga, slijedi da je i ovaj dio apelacije, koji se odnosi na navodnu povredu člana 13. u vezi sa članom 6. stav. 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilan sa Ustavom Bosne i Hercegovine

11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2718/06 (J. M.) | Sudska praksa | Aktio