Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1588/07 (S. V.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1588/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-1588/07, rješavajući zahtjev Suade Vidačković za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Suade Vidačković za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Suada Vidačković (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, koju zastupaju Zijad i Ferida Hadžimuratović advokati iz Sarajeva, podnijela je 5. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-002387 od 9. aprila 2007. godine i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 065-0-P-06-001045 od 28. jula 2006. godine. Apelantica je, također, 13. novembra 2007. godine, podnijela zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje rješenja Općinskog suda, broj 065-0-I-07-002214 od 22. oktobra 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji, odnosno do pravosnažnog okončanja vanparničnog postupka radi određivanja nosioca stanarskog prava na stanu u ulici Igmanska broj 7. u Sarajevu.

2. Rješenjem Općinskog suda, broj 065-0-P-06-001045 od 28. jula 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda, broj 009-0-Gž-06-002387 od 9. aprila 2007. godine, utvrđeno je da je apelantica omela tužiteljicu S.V. u posljednjem mirnom i faktičkom posjedu stana u ulici Igmanska broj 7. u Sarajevu, na kojem je nosilac stanarskog prava bila sve do svoje smrti R. V. i to na taj način što je 6. februara 2006. godine, iskoristivši odsustvo tužiteljice iz navedenog stana, nasilno provalila u predmetni stan i uselila se u njega zajedno sa stvarima. Apelantici je naloženo da odmah, a najkasnije u roku od osam dana ustupi stan tužiteljici na ponovno nesmetano dalje korištenje slobodan od ljudi i stvari i da se ubuduće kloni takvog ili sličnog ponašanja, sve pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Apelantica, kao tužena, je obavezana tužiteljici naknaditi troškove postupka u iznosu od 960,00 KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvršenja.

3. Općinski sud je, rješavajući po prijedlogu tužiteljice, donio rješenje o izvršenju broj 065-0-I-

07-002214 od 22. oktobra 2007. godine, kojim je dozvolio izvršenje rješenja broj 065-0-P-06-001045 od 28. jula 2006. godine.

4. Apelantica je Općinskom sudu ,13. novembra 2007. godine, izjavila prigovor protiv rješenja o izvršenju broj 065-0-I-07-002214 od 22. oktobra 2007. godine.

5. U međuvremenu, Općinski sud je u vanparničnom postupku, koji je pokrenula apelantica protiv S. V. radi određivanja nosioca stanarskog prava na predmetnom stanu, donio rješenje broj 065-

0-V-06-000 163 od 5. decembra 2006. godine, kojim je apelantica određena za jedinog člana porodičnog domaćinstva umrle nositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu i u kojem je prvostepeno utvrđeno pravo apelantice da kao takva trajno i nesmetano koristi predmetni stan. Nezadovoljna navedenim rješenjem, prema navodima apelantice, S. V. je podnijela žalbu Kantonalnom sudu, o kojoj još uvijek nije riješeno.

6. Apelantica smatra da je u postupku okončanom donošenjem osporenog rješenja Kantonalnog suda došlo do povrede njenog prava na pravično suđenje i prava na dom iz člana II/3.e) i f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu navedenih prava apelantica vidi u činjenici da je Općinski sud, u vanparničnom postupku, rješenjem broj 065-0-V-06-000 163 od 5. decembra 2006. godine odredio apelanticu za jedinog člana porodičnog domaćinstva umrle nositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu i u kojem je prvostepeno utvrđeno pravo apelantice da kao takva trajno i nesmetano koristi predmetni stan, ali da ovu novu činjenicu Kantonalni sud nije uzeo u obzir, jer se radi o činjenici nastaloj nakon isteka roka za žalbu.

7. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

8. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

9. Ustavni sud podsjeća na svoj ranije usvojeni stav prema kojem u situaciji kada se od Ustavnog suda traži donošenje privremene mjere kako bi se privremeno obustavilo izvršenje pravosnažne sudske presude, apelant bi u prilog takvom zahtjevu trebao priložiti dokaze koji, prima facie, ukazuju na neophodnost donošenja takve mjere (vidi odluku o privremenoj mjeri Ustavnog suda, broj AP-

531/04 od 23. jula 2004. godine). U konkretnom slučaju, kao razloge zbog kojih bi trebalo obustaviti od izvršenja pravosnažnu sudsku odluku, apelantica navodi da predmetni stan predstavlja njen jedini dom i da je rješenjem prvostepenog suda određena za jedinog člana porodičnog domaćinstva umrle nositeljice stanarskog prava na predmetnom stanu i u kojem je utvrđeno pravo apelantice da kao takva trajno i nesmetano koristi predmetni stan, a koje nije pravosnažno jer se po izjavljenoj žalbi S.V. nalazi pred Kantonalnim sudom.

10. Ustavni sud zapaža da se u postupku okončanom pobijanom odlukom Kantonalnog suda, čije izvršenje apelantica želi da obustavi privremenom mjerom Ustavnog suda, nije raspravljalo o pravu apelantice na predmetni stan, nego samo o faktičkom pitanju posljednjeg mirnog posjeda, gdje je pravosnažno utvrđeno da je apelantica omela tužiteljicu u posljednjem mirnom posjedu i naloženo joj je da tužiteljici preda u posjed predmetni stan. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje je apelantica navela, a koji se tiču prava apelantice na predmetni stan, o čemu se još uvijek vodi postupak pred redovnom sudovima, ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene mjere kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja pravosnažne sudske odluke. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelanticin zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-1588/07 (S. V.) | Sudska praksa | Aktio