Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2796/07 (A. B.)
Odluka donesena 13. 12. 2007.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2796/07
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
13. 12. 2007.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-2796/07, rješavajući zahtjev Adnana Balte za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Adnana Balte za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Adnan Balta (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Danijela Saller-Osenk, advokatica iz Sarajeva, podnio je, 22. oktobra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju zbog dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-
1205/04. Apelant je, istovremeno, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud, kako apelant navodi u zahtjevu, «odredio zakazivanje hitnog ročišta za glavnu raspravu, prije ročišta koje je zakazano na dan 30. januar 2008. godine, jer postoji opravdan razlog. Sutkinja koja je vodila predmet vjerovatno će biti imenovana za sudiju drugog suda, usljed čega će predmet biti signiran drugom sudiji, koji će po zakonu biti dužan provesti postupak iznova, što znači da će se tuženom omogućiti ispravljanje ranijih propusta i prolongiranje samog procesa za još narednih minimalno godinu dana, što će dalje uticati na povredu apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku, koje je i sada povrijeđeno. Sve navedeno će neposredno uticati na ostvarivanje apelantovog prava iz radnog odnosa, prouzrokovanog nezakonitim postupanjem suda, neosnovanim višegodišnjim vođenjem spora i usljed pritiska člana Visokog sudskog tužilačkog vijeća, kojem je sud očito podlegao.»
2. Apelant je tužbom od 26. maja 2004. godine podnesenom Općinskom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pokrenuo radni spor protiv GDP «Svjetlost štampa» d.d. Sarajevo, kao poslodavca (u daljnjem tekstu: tuženi) radi utvrđenja nezakonitog otkaza ugovora o radu i poništenja nezakonite odluke o otkazu i razrješenju apelanta sa radnog mjesta glavnog direktora - menadžera.
3. Apelant navodi da je uz tužbu podnio i prijedlog za određivanje mjere osiguranja vraćanja na rad. Prvo pripremno ročište održano je 24. septembra 2004. godine, zatim 29. decembra 2004. godine, 6. septembra 2006. godine, 18. decembra 2006. godine, 26. januara 2007. godine, 30. maja 2007. godine, zatim je zakazano ročište za glavnu raspravu za dane 15. oktobar, 16. oktobar i 17. oktobar 2007. godine. «Usljed neprimjerenog pritiska na sutkinju od strane punomoćnika tuženog isticanjem njegove funkcije da je član Visokog sudskog tužilačkog vijeća (u daljnjem tekstu: VSTV), bez osnova i bilo kakvog procesnog razloga, (dakle još naredna tri mjeseca, suprotno Zakonu o parničnom postupku),zakazan je nastavak glavne rasprave za dan 30. januar 2008. godine.» Apelant dalje navodi da je u konkretnom predmetu prisutna namjera da se postupak još više odugovlači, jer postoji izvjesna pretpostavka da će sutkinja, koja je vodila predmet biti izabrana za sutkinju drugog suda, što će prouzrokovati suđenje iznova, ukoliko se predmet dodijeli u rad drugom sudiji. Usljed posredne prijetnje punomoćnika tuženog, sutkinja je zakazala još jedan nastavak glavne rasprave i prihvatila da se saslušaju još dva svjedoka koje je punomoćnik tuženog predložio na pripremnom ročištu, ali je namjerno, po navodima apelanta, dao pogrešnu adresu, te je firma u kojoj su bili zaposleni odbila prijem poziva. Apelant smatra da je punomoćnik tuženog bio dužan da dostavi uredne adrese, što je očito namjerno propustio da učini, te je sud, na štetu apelanta, a nakon što je na glavnoj raspravi od 16. oktobra 2007. godine odlučio da neće pozivati ponovno ove svjedoke, jer se radi o propustu tuženog, sutradan na nastavku glavne rasprave 17. oktobra 2007. godine i to nakon što je punomoćnik tuženog istakao da je član VSTV, naprasno odlučio pozvati svjedoke, te je čak i prihvatio da se sačini dopuna nalaza i mišljenja sudskog vještaka.
4. Apelant smatra da je neprimjerenim pritiskom na sud, omogućeno dalje odugovlačenje postupka čime je apelantu povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine. Apelant posebno navodi da vlasnik firme ima namjeru preprodati firmu, pa mu odugovlačenje odgovara a što uspijeva preko punomoćnika, koji se čak ne libi isticati i koristiti funkciju člana VSTV, kako bi uplašio sutkinju čija se prijava za sudiju višeg suda upravo razmatra pred istim VSTV, čiji je član advokat - punomoćnik tuženog. Apelant ističe da postupak bezrazložno traje tri i po godine, da je uz tužbu dostavio sve relevantne dokaze koji ukazuju da je nezakonito razriješen, sve zbog njegove intervencije na nezakonitu privatizaciju.
5. U prijedlogu za donošenje privremene mjere apelant je zatražio da Ustavni sud «odredi zakazivanje hitnog ročišta za glavnu raspravu, prije ročišta koje je zakazano na dan 30. januar 2008. godine, obzirom da postoji opravdan razlog.»
6. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
7. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanja jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
8. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. Iz apelacije proizlazi da apelant traži da Ustavni sud u privremenoj mjeri odredi Općinskom sudu da hitnoranije zakaže nastavak glavne rasprave koja je već zakazana na dan 30. januar 2008. godine, jer će se po mišljenju apelanta i dalje neopravdano prolongirati postupak, koji već nerazumno dugo traje, iako se odnosi na radni spor. Apelant ističe svoju tešku materijalnu situaciju, jer je nezaposlen i doveden je u situaciju da nije faktički u stanju da izdržava svoju porodicu.
10. Zahtjev za donošenje privremene mjere u određenom predmetu mora da ima jasne i argumentirane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano donijeti privremenu mjeru. U konkretnom slučaju, osim navoda o kršenju ustavnih prava u sudskom postupku, navoda koji mogu biti predmet razmatranja merituma predmetne apelacije i postavljenog zahtjeva za donošenje privremene, apelant nije dostavio dovoljno činjenica, koje ukazuju na nastupanje moguće nenadoknadive štetu, na osnovu kojih bi Ustavni sud donio privremenu mjeru, kojom bi bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovanim.
11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović