Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2913/07 („Bor banka“ d.d. Sarajevo)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2913/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP 2913/07, rješavajući zahtjev „Bor banke“ d.d. Sarajevo za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev „Bor banke“ d.d. Sarajevo za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. „Bor banka“ d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant) podnijela je 2. novembra 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Pž-07-000 143, od 18. septembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje navedenog Rješenja do donošenja odluke o apelaciji.

2. Apelant je imao založno pravo nad određenim pokretnim stvarima u vlasništu „NUR“ d.o.o. Travnik, koje je bilo uspostavljeno radi obezbijeđenja apelanta za ispunjenje određenih ugovora koji su bili sklopljeni između ove dvije strane. Kako „NUR“ d.o.o. Travnik nije ispunjavao ugovorne obaveze, isti su raskinuti, a apelant je pokrenuo izvršni postupak namirenja protiv „NUR“ d.o.o. Travnik putem prodaje založenih stvari. Založne stvari su prodate najpovoljnijem kupcu, „Sarajevskoj pivari“ d.d. Sarajevo za iznos od 1.520.000 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Kupac je uplatio novac apelantu i preuzeo stvari u posjed.

3. Nakon toga, podnesen je prigovor od strane kupca zbog nedostataka kupljene stvari. Naime, kupac je tvrdio da je kupljena stvar trebala da predstavlja jedan proizvodni pogon, te da nedostaju određene stvari, zbog čega cijela kupljena stvar nije upotrebljiva. Apelant je, kao tražilac izvršenja prodajom založnih stvari, smatrao da nedostatak nije takve prirode da se ugovor mora raskinuti, te je prigovarao na utvrđenu cijenu stvari koje su nedostajale. Nakon provedenog postupaka, Kantonalni sud u Bihaću donio je rješenje, broj 001-0-Pž-07-000 143, od 18. septembra 2007. godine, kojim je apelantu naređeno da vrati uplaćeni iznos od 1.520.000 KM.

4. Apelant osporava zakonitost rješenja, broj 001-0-Pž-07-000 143, od 18. septembra 2007. godine. Smatra da je nepotpuno, jer Kantonalni sud u Bihaću nije istovremeno naredio kupcu, „Sarajevskoj pivari“ d.d. Sarajevo, da vrati stvari koje su u njegovom posjedu. Apelant navodi da će pretrpjeti štetu u iznosu od 1.520.000 KM ukoliko se nastavi sa izvršenjem rješenja, broj 001-0-Pž-07-

000 143, od 18. septembra 2007. godine.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U konkretnom slučaju, apelant traži obustavu izvršenja Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Pž-07-000 143, od 18. septembra 2007. godine. Ustavni sud napominje da je tim Rješenjem naređeno da apelant vrati uplaćeni iznos od 1.520.000 KM. Apelant nije obrazložio na koji način i u kojem obimu će nastupiti šteta.

9. Ustavni sud naglašava da je izvršenje konačnih odluka nadležnih organa imperativ „principa pravne države“ iz člana I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, pravilo od kojeg se samo u izuzetnim slučajevima može odstupiti. To pravilo veže i Ustavni sud. Naime, ne treba zanemariti činjenicu da se privremena mjera „miješa“ u uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa, kao što je u predmetnom slučaju, izvršenje jedne konačne i obavezujuće odluke. Stoga, Ustavni sud može „prekinuti“ privremenom mjerom taj uobičajeni tok odvijanja pravnog procesa – postupak izvršenja – samo u slučaju nastupanja ozbiljne, nenadoknadive, akutne i izvjesne štete (uporedi Odluku o privremenoj mjeri Komisije za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, broj CH/02/8692, Adil Žigić protiv Federacije Bosne i Hercegovine, od 27. jula 2005. godine, tačka 38. i dalje).

10. U konkretnom slučaju, Ustavni sud potvrđuje da bi apelant, hipotetički gledajući, mogao pretrpjeti štetu, u određenom iznosu i u izvjesnom smislu, ukoliko bi se ispostavilo da je apelacija osnovana, te da odluka iz rješenja Kantonalnog suda u Bihaću, broj 001-0-Pž-07-000 143, od 18. septembra 2007. godine nije u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Ova šteta bi mogla nastati, prije svega, zbog nemogućnosti da se raspolaže iznosom od 1.520.000 KM. Međutim, Ustavni sud smatra da ta šteta nije „nenadoknadiva“, jer bi se posljedice mogle ispraviti, tj. šteta bi mogla biti nadoknađena, u skladu sa relevantnim odredbama Zakona o obligacionopravnim odnosima. Iz toga razloga, Ustavni sud odbija zahtjev za privremenom mjerom.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-2913/07 („Bor banka“ d.d. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio