Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3155/07 (V. R.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3155/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3155/07, rješavajući zahtjev Vasilija Radića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Vasilija Radića za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Vasilije Radić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Faruk Balijagić, advokat iz Tuzle, podnio je, 27. novembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv Presude Apelacionog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Kž-06-000083 od 19. oktobra 2007. godine, i Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj KP-

228/05 od 12. maja 2006. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud obustavio izvršenje pravosnažne odluke suda do donošenja odluke o apelaciji.

2. Presudom Osnovnog suda, broj Kp-228/05 od 12. maja 2006. godine, apelant je oglašen krivim da je radnjama pobliže opisanim u izreci Presude počinio krivično djelo prevare iz člana 288. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZ BDBiH), te ga je sud primjenom odredbi članova 6, 42, 43. i 49. KZBDBiH osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 mjeseci. Apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 90,00 KM i paušal za rad suda u iznosu od 100,00 KM, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Na osnovu člana 198. stav 3. Zakona o krivičnom postupku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP BDBiH), apelant je obavezan da na ime imovinsko-pravnog zahtjeva iaplati oštećenoj Vladi Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine iznos od 64.073,53 KM u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, a pod prijetnjom prinudnog izvršenja dok su oštećeni sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

3. Protiv navedene Presude apelantovi branioci su izjavili žalbe, koje je Apelacioni sud Presudom, broj 097-0-Kž-06-000083 od 19. oktobra 2007. godine, djelimično uvažio i preinačio prvostepenu Presudu u pogledu odluke o kazni, tako što je apelant zbog počinjenog krivičnog djela prevare oglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

4. U obrazloženju Presude je navedeno da je kazneno vijeće Apelacionog suda, prije razmatranja žalbenih navoda iz podnesenih žalbi apelantovih branilaca, odlučilo da prijedlog apelantovog branioca, advokata Faruka Balijagića za odgodu sjednice odbije kao neosnovan bez obzira što je kao razlog takvog prijedloga branilac naveo zdravstvene prilike apelanta potkrepljujući to pismenim nalazom prim. Dr. Kasima Brigića, neuropsihijatra iz Tuzle od 16. oktobra 2007. godine, koji je predočen sudu neposredno nakon otvaranja sjednice. Kao razlog odbijanja pomenutog prijedloga se navodi da je sud već ranije u četiri navrata odgađao javnu sjednicu (14. marta, 24. aprila, 12. juna i 5. jula 2007. godine) sve zbog zdravstvenog stanja apelanta, tako da više nije bilo stvarnog, a ni zakonskog osnova da se i dalje sjednica odgađa, a pogotovo kada se ima u vidu odredba člana 304. stav 4. ZKP BDBiH, koja propisuje da nedolazak uredno obavještenih stranaka i branioca ne sprečava održavanje sjednice vijeća.

5. U odnosu na nalaz vještaka prim. Dr. Kasima Brigića, neuropsihijatra iz Tuzle, u kojem se navodi da je apelant zbog akutnog infarkta miokarda i implantacije stenta nije sposoban učestvovati zakazanoj raspravi, Apelacioni sud je našao da je navedeni nalaz dat od nekompetentne osobe s obzirom da je vještak neuropsihijatar dao nalaz iz domena kardiologije ne osvrćući se na to da li su kardiološki problemi imali uticaji na njegove mentalne sposobnosti, a u vezi s tim i na mogućnost njegovog učestvovanja u sjednici vjeća. U tom smislu Apelacioni sud je zaključio da demonstrativno napuštanje sjednice vijeća od strane apelanta i njegovog branioca nisu uticale na mogućnost postupanja suda u smislu člana 304. stav 4. ZKP BDBiH zbog čega je sud odlučio da se sjednica održi u odsustvu uredno obavještenog apelanta i njegovog branioca.

6. Imajući u vidu da su apelant i njegov branilac Faruk Balijagić samovoljno napustili sjednicu vijeća Apelacionog suda odbijajući da se izjasne o otkazivanju punomoći prvog apelantovog branioca Miloša Gligorovića, advokata iz Brčkog, kao i da li ostaju pri žalbi koju je on izjavio, Apelacioni sud je, smatrajući da takav postupak apelanta i njegovog branioca znači da ostaju kod izjavljenih žalbi, postupio u skladu sa članom 306. ZKP BDBiH i prvostepenu presudu ispitao u dijelu u kojem se pobija žalbama apelantovih branioca.

7. Apelant u apelaciji navodi da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo iz člana I/2, II/2, II/3, II/4. i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine. Također, navodi povredu prava iz člana 6, 10. stav 2, 14, 17. i 57. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te Protokola broj 12 stav 1. uz Evropsku konvenciju. Apelant se žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu materijalnog i procesnog prava. Ističe da je kršenje prava apelanta evidentno jer je Apelacioni sud neosnovano odbio zahtjev branioca apelanta za odgodu javne sjednice, iako je sudu dostavljen validan ljekarski nalaz. Smatra da je vijeće Apelacionog suda neosnovano odbilo prijedlog za odlaganje javne sjednice navodeći da je sjednica odgađana već četiri puta zbog zdravstvenog stanja apelanta, te da je stanje apelanta i peti put bilo takvo da nije bilo moguće provesti javnu sjednicu, a da se ne naruše apelantova prava. Po mišljenju apelanta ukoliko je Apelacioni sud smatrao da ljekarski nalaz sudskog vještaka nije validan onda je trebao tražiti nadvještačenje, a ne da kršenjem prava apelanta odbije da uvaži činjenice da je zdravstveno stanje apelanta bilo takvo da se nije mogao adekvatno braniti. Navodi da je Apelacioni sud samovoljno zaključio u ime apelanta da ostaje pri žalbi koju je izjavio apelantov prvi branilac, te da je na osnovu toga ispitao prvostepenu presudu i donio odluku kako je to naznačeno u izreci drugostepene presude, a što dokazuje kršenje apelantovog prava. Ističe da je napustio sudnicu u nemogućnosti da ostvari svoja prava. Smatra da je navedeno ne samo osnov za izdavanje privremene mjere već u pretežnom i osnov za usvajanje apelacije.

8. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

9. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

10. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

11. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da u skladu sa pozitivno-pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

12. U konkretnom slučaju, apelant je kao činjenice i razloge za donošenje tražene privremene mjere naveo nemogućnost prisustvovanja apelanta sjednici žalbenog vijeća Apelacionog suda, te njegovu „kapricioznost“ kod donošenja odluke da će se rasprava pred žalbenim vijećem održati bez obzira na zahtjev apelanta za njenim odlaganjem. Međutim, Ustavni sud ponavlja utvrđeni stav, naveden u tački 10. ove odluke, da razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. U konkretnom slučaju razlozi koje je naveo apelant nisu razlozi za donošenje tražene privremene mjere, već tvrdnje kojima se osporava ustavnost osporene presude o kojima će Ustavni sud donijeti odluku u svojoj odluci o apelaciji. Nasuprot tome, apelant u zahtjevu za donošenje privremene mjere nije dostavio razloge zbog kojih bi moglo doći do nastupanja štetnih posljedica usljed izvršenja kazne zatvora, a nije dostavio niti dokaze u pogledu mogućnosti nastupanja neotklonjivih štetnih posljedica, koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem koji se želi postići. U kontekstu svega navedenog, Ustavni sud smatra da razlozi koje apelant navodi ne predstavljaju dovoljan osnov za donošenje privremene kojom bi se interveniralo u postupak izvršenja kazne zatvora izrečene pravosnažnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

13. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

14. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

15. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3155/07 (V. R.) | Sudska praksa | Aktio