Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3222/07 (H. A.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3222/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3222/07, rješavajući zahtjev Hamdije Abdića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se zahtjev Hamdije Abdića za donošenje privremene mjere, kao neosnovan.

OBRAZLOŽENJE

1. Hamdija Abdić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Alaga Bajramović, advokat iz Bihaća, podnio je, 3. decembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), apelaciju protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Kž-07-000311 od 3. oktobra 2007. godine i presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine. Apelant je, takođe, podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje zatvorske kazne do okončanja postupka po predmetnoj apelaciji pred Ustavnim sudom.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine, apelant je oglašen krivim da je počinio krivično djelo-teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. u vezi sa članom 150. ranijeg Krivičnog zakona Republike Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ RBiH) pa je na osnovu navedenih zakonskih propisa i uz primjenu odredbi iz čl. 4., 5., 33., 41., i 42. tačka 2. i člana 43. stav 1. tačka 1. preuzetog KZ SFRJ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Istom presudom a na osnovu člana 91. stav 3. ranijeg Zakona o krivičnom postupku apelant i prvooptuženi E. P. su dužni solidarno snositi troškove krivičnog postupka u iznosu od 1.785,00 KM i na ime paušala 400,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. Takođe, istom presudom, na osnovu člana 345. stav 3. Zakona o krivičnom postupku, optuženi H.B., B.R., Š.M. i M.Z. su oslobođeni od optužbe da bi na način i u vrijeme opisano kao u izreci presude, počinili krivično djelo-teški slučajevi razbojničke krađe i razbojništva iz člana 151. stav 1. u vezi sa članom 150. KZ RBiH.

3. Odlučujući o žalbama, Vrhovni sud je presudom, broj 070-0-Kž-07-000311 od 3. oktobra 2007. godine, žalbe Kantonalnog tužilaštva Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo) oštećenog, apelanta i E.P. odbio kao neosnovane i u osuđujućem dijelu potvrdio presudu Kantonalnog suda, broj K-45/04 od 16. aprila 2007 godine. Žalbe Kantonalnog tužilaštva, oštećenog B.N. su uvažene i prvostepena presuda u oslobađajućem dijelu, u odnosu na optužene H.B., B.R., Š.M. i M.Z. se ukida i u tom dijelu predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

4. Apelant smatra da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje zaštićeno članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje. Povredu svojih prava apelant vidi u pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj i proizvoljnoj primjeni materijalnog i procesnog prava. Apelant takođe navodi da sudovi nisu poštovali načela pravičnog postupka (da o krivičnoj optužbi odluči nepristrasan sud, presumpciju nevinosti, pravilo in dubio pro reo, pravo odbrane i načelo kontraktidornosti i jednakosti stranaka). Smatra da presude ne sadrže razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi se zaključilo da je on učinio krivično djelo za koje je osuđen jer sudovi ne daju objektivno, logično i uvjerljivo obrazloženje za svoje zaključke o njegovoj krivici već se ocjena dokaza od strane suda doima proizvoljnom. Apelant smatra da ga je drugostepeni sud diskriminirao na način što je u odnosu na njega potvrdio prvostepenu presudu te ga na taj način izdvojio i različito tretirao u odnosu na saoptužene kojima je data mogućnost da u ponovnom postupku, po istoj činjeničnoj osnovi optužnice, dokazuju svoju nevinost, ali i da iznose nove činjenice i dokaze a što je njemu uskraćeno. Apelant navodi da je već dobio poziv za izdržavanje izrečene kazne zatvora te imajući u vidu da su u pravomoćno okončanom postupku očigledno povrijeđena njegova prava te u interesu pravde i spriječavanja neotklonjivih štetnih posljedica predlaže Ustavnom sudu hitno donošenje privremene mjere kojom će naložiti odgodu izvršenja pravosnažne presude, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i nalazi svoje opravdanje, jedino u situaciji kada buduća šteta, čije je nastupanje nedvosmisleno naznačeno u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.

8. U dijelu apelacije koja se odnosi na zahtjev apelanta za određivanje privremene mjere apelant navodi da je «već dobio poziv za izdržavanje izrečene kazne zatvora te imajući u vidu da su u pravomoćno okončanom postupku očigledno povrijeđena njegova prava te u interesu pravde i spriječavanja neotklonjivih štetnih posljedica predlaže Ustavnom sudu hitno donošenje privremene mjere kojom će naložiti odgodu izvršenja pravosnažne presude, do donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji». Osim citiranog navoda apelant dalje ne daje bilo kakve druge navode ili razloge za određivanje privremene mjere niti nudi dokaze u smislu nastupanja bilo kakvih štetnih posljedica.

9. Ustavni sud podsjeća da je pravo na slobodu ličnosti i druga prava koja iz njega proizilaze, zaštićeno članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije i da predstavlja jedno od najvažnijih prava svake osobe. Međutim, nadležni organi, u toku postupka, imaju pravo da, u skladu sa pozitivno-pravnim propisima, liše osobu ovog prava. U takvim okolnostima, Ustavni sud može preispitivati opravdanost lišavanja ovog prava, ukoliko apelant, u postupku pred Ustavnim sudom, dokaže da je do lišavanja došlo suprotno Ustavu Bosne i Hercegovine i Evropske konvecije, o čemu apelant mora pružiti dokaze za svoje tvrdnje. Međutim, lice koje se bez valjanog osnova poziva na ovo pravo, sa zahtjevom da se obustavi izvršenje krivične sankcije izrečene u zakonitom postupku, ne može tražiti obustavu izvršenja te krivične sankcije.

10. U konkretnom slučaju dakle apelant ne nudi nikakve razloge i dokaze zbog kojih bi trebalo donijeti privremenu mjeru kojom bi se spriječile eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti za zakonitim ciljem. Apelant je iznio samo razloge koji eventualno mogu biti relevantni kod odlučivanja o samoj apelaciji. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra apelantov zahtjev neosnovanim.

11. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

12. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kojem slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3222/07 (H. A.) | Sudska praksa | Aktio