Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3445/06 (A. J. i dr.)

Odluka donesena 13. 12. 2007.

  • Neovlašteno lice
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3445/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

13. 12. 2007.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Seada Palavrić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 13. decembra 2007. godine, u predmetu broj AP-3445/06, rješavajući apelacije Ace Josića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 5. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije Ace Josića, Jovana Stevanovića i Đorđe Kojića, podnesene protiv presuda Kantonalnog suda u Odžaku, broj 002-0-Gž-06-000 127 od 25. oktobra 2006. godine, 002-0-Gž-06-000 051 od 16. marta 2007. godine i 002-0-Gž-07-000 050 od 16. marta 2007. godine i presuda Općinskog suda u Orašju, broj P-105/02 od 14. augusta 2006. godine, P-173/02 od 20. oktobra 2006. godine i P-190/02 od 20. oktobra 2006. godine, zato što ih je podnijelo neovlašteno lice.

OBRAZLOŽENJE

1. Aco Josić, Jovan Stevanović i Đorđa Kojić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Borislav Pisarević, advokat iz Brčkog, podnijeli su od 27. decembra 2006. godine do 14. maja 2007. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-Gž-06-000 127 od 25. oktobra 2006. godine, 002-0-Gž-06-000 051 od 16. marta 2007. godine i 002-0-Gž-07-000 050 od 16. marta 2007. godine i presuda Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-

105/02 od 14. augusta 2006. godine, P-173/02 od 20. oktobra 2006. godine i P-190/02 od 20. oktobra 2006. godine.

2. S obzirom da je Ustavnom sudu dostavljeno više apelacija iz njegove nadležnosti, koje se odnose na isti činjenični i pravni osnov, Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta br. AP-3445/06, AP-1406/07 i AP-1407/07, u kojima će se voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3445/06.

3. Apelant Aco Josić je 1990. godine podnio tužbu protiv «Bosanac» d.d. Orašje (u daljnjem tekstu: tuženi) Osnovnom sudu u Brčkom. U toku postupka, umjesto apelanta, na mjesto tužitelja u predmetnom parničnom postupku je stupio njegov zakonski nasljednik, sin Dušan Josić, koji je i u pobijanim presudama označen kao tužitelj. Presudom Kantonalnog suda, broj 002-0-Gž-06-

000 127 od 25. oktobra 2006. godine, odbijena je žalba Dušana Josića i potvrđena presuda Općinskog suda, broj P-105/02 od 14. augusta 2006. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev Dušana Josića da mu tuženi na ime duga isplati iznos od 5.000,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 1990. godine, pa do konačne isplate i nadoknadi mu troškove postupka, odnosno, da mu na ime naknade štete zbog neispunjenja ugovorenih obaveza isplati iznos od 1.234,00 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 1990. godine, pa do konačne isplate i troškovima postupka. U odnosu na apelante Jovana Stevanovića i Đorđu Kojića, presudama Kantonalnog suda, br. 002-0-Gž-06-000 051 od 16. marta 2007. godine i 002-0-Gž-07-000 050 od 16. marta 2007. godine, odbijene su žalbe apelanata i potvrđene presude Općinskog suda br. P-173/02 od 20. oktobra 2006. godine i P-190/02 od 20. oktobra 2006. godine, te odbijeni zahtjevi punomoćnika tuženog za isplatu troškova sastava odgovora na žalbu. Presudama Općinskog suda br. P-173/02 od 20. oktobra 2006. godine i P-190/02 od 20. oktobra 2006. godine odbijeni su tužbeni zahtjevi apelanata, kojim su zatražili da im tuženi na ime duga isplati iznos od po 5.000,00 KM zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od 1. januara 1990. godine, pa do konačne isplate i nadoknadi im troškove postupka, odnosno, da im na ime materijalne štete zbog neispunjenja ugovorenih obaveza isplati iznos od 5.000,00 KM, odnosno 4.781,00 KM,, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 5. apelaciju je podnijelo neovlašteno lice;»

5. Ustavni sud konstatuje da je apelant Aco Josić 1990. godine pokrenuo predmetni parnični postupak i da je u toku postupka, umjesto apelanta, na mjesto tužitelja stupio njegov zakonski nasljednik, sin Dušan Josić. Ustavni sud dalje konstatuje da je apelacije podnio u apelantovo ime advokat koji je bio njegov punomoćnik u postupku pred redovnim sudovima, a da je u pobijanim presudama kao tužitelj označen Dušan Josić, apelantov sin, pa je očigledno da je apelaciju 27. decembra 2006. godine podnijelo neovlašteno lice.

6. Ustavni sud dalje konstatuje da, prema stanju iz spisa, apelant Jovan Stevanović je umro 5. decembra 2000. godine, a apelant Đorđa Kojić 6. augusta 1992. godine. Zastupnik apelanata Jovana Stevanovića i Đorđe Kojića je uz apelacije priložio dopise od 9. maja 2007. godine, u kojima navodi da nije u mogućnosti stupiti u kontakt sa nasljednicima tužitelja (apelanata), a da punomoć koju je dobio od apelanata i dalje smatra važećom u skladu sa članom 311 stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službene novine FBiH», br. 53/03 i 73/05).

7. Dakle, apelanti Jovan Stevanović i Đorđa Kojić su umrli u toku predmetnih postupaka pred redovnim sudovima (2000. i 1992. godine), a apelacije je u njihovo ime podnio njihov advokat koji ih je zastupao u postupcima pred redovnim sudovima. Ustavni sud podsjeća da je odredbama člana 65. stav 2. Pravila Ustavnog suda predviđeno da će se u slučaju ako apelant umre u toku postupka o apelaciji, postupak obustaviti ukoliko nasljednik u roku od 30 dana od dana smrti ne podnese pismeni zahtjev da preuzima nastavak postupka. Shodno tome, Ustavni sud ne može smatrati dopustivom apelaciju u kojoj se kao apelanti navode lica koja su umrla prije podnošenja apelacije, a nema dokaza da njihovi nasljednici preuzimaju nadležnost za pokretanje apelacionog postupka pred Ustavnim sudom. Ovo bez obzira na činjenicu da advokat umrlih na osnovu ranije date punomoći može da ih zastupa u parničnom postupku u smislu člana 311. Zakona o parničnom postupku, jer je postupak pred Ustavnim sudom poseban postupak regulisan Ustavnom Bosne i Hercegovine i Pravilima Ustavnog suda. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da su apelacije podnesene od neovlaštenog lica.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 5. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ju je podnijelo neovlašteno lice, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3445/06 (A. J. i dr.) | Sudska praksa | Aktio