Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3342/07 (S. i J. F.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Privremena mjera - odbijena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Hatidža Hadžiosmanović

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3342/07

Apelacija

Odluka o privremenoj mjeri

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: Hatidža Hadžiosmanović, predsjednica, Miodrag Simović i Valerija Galić, potpredsjednici, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3342/07, rješavajući zahtjev Slavka i Jelke Fedor za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 5. i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI

Odbija se kao neosnovan zahtjev Slavka i Jelke Fedor za donošenje privremene mjere.

OBRAZLOŽENJE

1. Slavko i Jelka Fedor (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Banjaluke, koje zastupaju Marinko i Radmila Plavšić, advokati iz Banjaluke, podnijeli su, 8. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-001 641 od 25. oktobra 2007. godine. Apelanti su, također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud naložio Osnovnom sudu u Banjaluci (daljnjem tekstu: Osnovni sud) da odmah obustavi - prekine izvršenje Rješenja Osnovnog suda o izvršenju, broj 071-0-I-07-006321 od 22. novembra 2007. godine, do donošenja odluke o apelaciji.

2. Osnovni sud je Rješenjem, broj P-1129/05 od 6. jula 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 641 od 25. oktobra 2007. godine, usvojio u cjelosti tužbeni zahtjev tužioca Bože Berića kojim je tražio da se utvrdi da su apelanti kao tuženi neutvrđenog dana početkom avgusta mjeseca 2005. godine smetali tužioca u mirnom i faktičkom posjedu puta označenog kao k.č. br. 1840/1 i 1840/2 k.o. Petrićevac 2, na način što su povadili betonske ploče kojima je put bio popločan, navezli šljunak i pijesak, a dana 23. avgusta 2005. godine salili cokl na međi između parcele k.č. br. 1840/1 i 1844 k.o. Petričevac 2, postavili betonske stubove i željeznu ispunu sve u dužini od 6,86 m, zatvorivši izlaz tužiocu iz iz njegovog izlaza u put. Nadalje je tuženi tražio da se apelantima naloži da skinu ogradu i betonski cokl u dužini od 6,86 m, te omoguće tužiocu prolaz kako parcelom 1840/1 i 1840/2 tako i kroz kapiju koja se nalazi do Njegoševe ulice, te da se ubuduće uzdrže od ovakvog ili sličnog smetanja, sve u roku od tri dana pod prijetnjom izvršenja. Sud je obavezao apelante da tužiocu plate troškove parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 KM.

3. Na prijedlog tužioca, kao tražioca izvršenja, Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju, broj 071-0-I-07-006321 od 22. novembra 2007. godine, odredio izvršenje protiv apelanata, na osnovu pravosnažnog Rješenja Osnovnog suda, broj 1129/05 od 6. jula 2007. godine. Apelantima je naloženo da, odmah pod prijetnjom izvršenja, skinu ogradu i betonski cokl u dužini od 6,86 m, te omoguće tražiocu izvršenja prolaz kako parcelom 1840/01 i 1840/2 i kroz kapiju koja se nalazi do Njegoševe ulice. Određeno je da ukoliko apelanti kao izvršenici ne postupe po Rješenju o izvršenju izvršenje će se provesti prinudnim putem uz asistenciju organa javne bezbjednosti i službenog lica Osnovnog suda. Radi namirenja troškova parničnog postupka u iznosu od 4.500,00 KM, te troškova izvršnog postupka, koliko budu iznosili, određuje se izvršenje popisom, procjenom i prodajom svih pokretnih stvari izvršenika sve do potpunog namirenja tražioca izvršenja.

4. Apelanti se žale na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na privatni i porodični život i dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Ističu da je sud u postupku za smetanje posjeda utvrdio određena prava tužiocu na teret imovine apelanata i time je direktno ugrozio njihov standard života. Navode da su u toku postupka isticali da je tužba tužioca neblagovremena. Smatraju da prvostepeni sud u svom rješenju nije dao obrazloženje zašto je poklonio vjeru iskazima svjedoka tužioca i iskazu samog tužioca, a zašto nije poklonio vjeru iskazima apelanata i njihovih svjedoka. Ističu da o navedenom ni Okružni sud nije dao svoj stav. Ukazuju na pristrasnost suda u predmetnom postupku. Nadalje, apelanti smatraju kako je tužba za smetanje posjeda podnesena protiv dva tužena, te da je prema tome tužilac bio u obavezi da posebno dokaže na koji način, kada i kako je svaki od apelanata izvršio čin smetanja posjeda odnosno da li su smetanje posjeda vršili zajedno. Smatraju da te bitne okolnosti tužilac nije dokazivao tokom predmetnog postupka, kao ni da tokom postupka tužilac nije dokazao bilo kakvu radnju i aktivnost apelantice Jelke Fedor koja bi u sebi sadržavala elemente samog čina smetanja posjeda. Ističu da je nejasno kako je prvostepeni sud zaključio da je tužilac bio u posjedu „spornog puta“ kada se sud na licu mjesta uvjerio da su upravo apelanti u posjedu sporne parcele koja je njihovo vlasništvo, pripadak njihovj kući i kao takvu je koriste, te da je tužilac mogao da prolazi parcelom apelanata uz njhovo odobrenje. Smatraju da time nije stečena faktička vlast u korist tužioca jer su tu faktičku vlast vršili i vrše apelanti, te im ta vlast nikada nije oduzeta niti ograničena bilo kakvom sudskom odlukom ili odlukom upravnog organa. Ističu da uz apelaciju dostavljaju fotografije sa lica mjesta na kojima je obilježena sporna nekretnina, kapija i ograda, kuća apelanata i tužioca kako bi dokazali da se radi o njihovoj imovini koja predstavlja pripadak kući i njihovo dvorište i da bi sprovođenjem rješenja o izvršenju njima bila nanesena velika i nenadoknadiva materijalna šteta. Stoga apelanti predlažu da Ustavni sud predmetnu apelaciju razmatra prioritetno i donese privremenu mjeru, uzimajući pri tome povrede zakona koje su naveli, a u cilju sprečavanja povrede prava na imovinu-mirno korištenje kuće i okućnice.

5. Pri ispitivanju osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 77. stav 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Malo vijeće može, na zahtjev podnosioca zahtjeva ili apelanta, odrediti strankama svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»

6. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.

7. Razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji. Razlozi i dokazi koje su apelanti naveli u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, apelanti moraju posebno obrazložiti i dokazati zašto traže donošenje privremene mjere.

8. Iz apelacije proizilazi da apelanti traže da Ustavni sud odloži izvršenje Rješenja Osnovnog suda, broj P-1129/05 od 6. jula 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-001 641 od 25. oktobra 2007. godine, a čije izvršenje je određeno Rješenjem Osnovnog suda o izvršenju, broj 071-0-I-07-006321 od 22. novembra 2007. godine, jer bi po mišljenju apelanata provođenjem navedenog Rješenja o izvršenju za njih nastupila velika i nenadoknadiva materijalna šteta, uzimajući u obzir navodnu nezakonitost predmetnog postupka.

9. Ustavni sud je u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne presude predstavlja dio prava na «pristup sudu» što je neodvojiv element prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ( vidi Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Ustavni sud ponavlja da razlozi kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. U konkretnom slučaju razlozi koje apelanti navode nisu razlozi za donošenje tražene privremene mjere, već tvrdnje kojima se osporava ustavnost osporene sudske odluke o kojima će Ustavni sud odlučiti u svojoj odluci o apelaciji. Stoga, Ustavni sud smatra da apelanti nisu ponudili takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio privremenu mjeru kojom bi odložio izvršenje pravosnažne sudske odluke, odnosno koji bi ukazivali da bi donošenjem takve privremene mjere bile spriječene eventualne nenadoknadive štetne posljedice koje su u suprotnosti sa zakonitim ciljem. Na osnovu izloženog Ustavni sud smatra zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovanim. Pri tome, Ustavni sud uzima u obzir i imperativ očuvanja i afirmacije principa pravne sigurnosti i vladavine prava koji podrazumijeva i izvršenje svih pravosnažnih i izvršnih sudskih odluka.

10. Na osnovu izloženog odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.

11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri ni u kom slučaju ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3342/07 (S. i J. F.) | Sudska praksa | Aktio