Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3025/06 (A. S.)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Revizija
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3025/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3025/06, rješavajući apelaciju Adila Suljovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Adila Suljovića podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu, broj 014-0-GŽ-06-000 110 od 6. juna 2006. godine i Presude Odjeljenja u Istočnom Sarajevu Osnovnog suda u Sokocu, broj P-75/04 od 25.11. 2005. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Adil Suljović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 7. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 014-0-GŽ-06-000 110 od 6. juna 2006. godine i Presude Odjeljenja u Istočnom Sarajevu Osnovnog suda u Sokocu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-75/04 od 25. novembra 2005. godine. Apelant je dostavio dopunu apelacije 28. decembra 2006. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P-75/04 od 25. novembra 2005. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj 014-0-GŽ-06-000 110 od 6. juna 2006. godine, usvojen je tužbeni zahtjev Sakibe Kajtazović (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv apelanta, radi utvrđivanja bračne tekovine, u kojoj je kao vrijednost spora naveden iznos od 35.000,00 KM, te je utvrđeno da su stranke u toku trajanja bračne zajednice stekle zajedničku imovinu pobliže označenu u izreci presude. Istom presudom je određeno da je udio stranaka u sticanju imovine jednak, te da je apelant dužan da trpi da se tužiteljica na navedenim nekretninama upiše kao suvlasnik sa dijelom od ½, kao i da tužiteljici pripadaju troškovi postupka u iznosu od 3.410,00 KM.
3. Apelant nije izjavio reviziju protiv drugostepene presude.
4. Apelant je naveo da su osporenim presudama povrijeđena njegova prava iz čl. II/3.a), d), e), j), k) i m) Ustava Bosne i Hercegovine. U navodima apelacije apelant opširno izlaže «vlasničku genezu» imovine koja je bila predmet sudskog postupka, te smatra da je osporena presuda, između ostalog „nekorektna, nezakonita, krajnje pristrasna, površna i netačna“. Osim toga, apelant je naveo da nije izjavio reviziju radi toga što „nije bilo ni prostora, a niti svrhe za reviziju jer glavne činjenice su prikrivene koje revizija ne želi ispravljati“.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelant nije izjavio raviziju na osporenu presudu Okružnog suda. U konkretnom slučaju, revizija, kao vanredni pravni lijek je dopuštena, s obzirom da je vrijednost spora 35.000,00 KM, pa predstavlja djelotvoran pravni lijek, koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-136/03 od 19. aprila 2004. godine). Naime, u članu 237. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03), propisano je: «(1) Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude. (2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka. (3) Izuzetno Vrhovni sud Republike Srpske može dozvoliti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima».
8. S obzirom da apelant nije izjavio reviziju, proizilazi da nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović