Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3078/06 (I. K.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3078/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP- 3078/06, rješavajući apelaciju Ilije Krstića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ilije Krstića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1078/05 od 5. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj GŽ-920/03 od 30. maja 2005. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu, broj Pr 349/03 od 25. februara 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Ilija Krstić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bratunca, podnio je 14. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-

1078/05 od 5. oktobra 2006. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj GŽ-920/03 od 30. maja 2005. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj Pr 349/03 od 25. februara 2003. godine.

2. Općinski sud je, presudom, broj Pr 349/03 od 25. februara 2003. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj GŽ-920/03 od 30. maja 2005. godine, odbio apelantovu tužbu protiv tužene "Vranica" d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužena) za isplatu plaće za period od 1. januara 1992. godine do 31. maja 1992. godine u ukupnom iznosu od 12.500,00 KM, isplatu regresa za 1991. i 1992. godinu u ukupnom iznosu od 1.200,00 KM, te putne troškove na relaciji Jerevan - Sarajevo u iznosu od 1.000,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. maja 1992. godine pa do isplate. Apelant je protiv drugostepene presude, 20. jula 2005. godine, izjavio reviziju Vrhovnom sudu.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-1078/05 od 5. oktobra 2006. godine, odbacio apelantovu reviziju kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja je navedeno da je shodno članu 456. stav 1. važećeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Fedracije Bosne i Hercegovine", br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) u konkretnom slučaju postupak po reviziji vođen u skladu sa odredbama ranijeg Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", broj 42/98) jer je prvostepena presuda donesena 25. februara 2003. godine. Revizija je odbačena primjenom člana 364. stav 2. ranijeg Zakona o parničnom postupku u kojem je propisano da revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 15.000 KM.

4. Apelant je naveo da je došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana

13. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, Ustavni sud, rješenje broj U 15/01 od 4. i 5. maja 2001. godine, odluka AP 3011/06 od 21. decembra 2006. godine).

7. Ustavni sud je utvrdio da je u konkretnom slučaju revizija bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda. U konkretnom slučaju, konačna odluka u ovom predmetu je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-920/03 od 30. maja 2005. godine. S obzirom na to da je apelant 20. jula 2005. godine protiv presude Kantonalnog suda izjavio reviziju Vrhovnom sudu, proizilazi da je presudu Kantonalnog suda primio prije tog datuma. S obzirom da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. novembra 2006. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3078/06 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio