Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3090/06 (M. A.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3090/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3090/06, rješavajući apelaciju Mirnesa Ajanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirnesa Ajanovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine, broj Rev-1052/05 od 10. oktobra 2006. godine, Presude Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli, broj P. 18/04 od 14. aprila 2005. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirnes Ajanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 15. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Fedracije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-

1052/05 od 10. oktobra 2006. godine, Presude Vrhovnog suda, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine i Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj P. 18/04 od 14. aprila 2005. godine.

2. Kantonalni sud je, Presudom, broj P. 18/04 od 14. aprila 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine, obavezao Senada Avdića, glavnog i odgovornog urednika lista "Slobodna Bosna" i DOO "Pres Sing" Sarajevo (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu na ime naknade štete zbog klevete solidarno isplate iznos od 2.000,00 KM i naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 340,00 KM. Stavom II dispozitiva predmetne presude, apelant je odbijen sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa naknade do traženog iznosa od 11.000,00 KM, kao i sa zahtjevom da tuženi u listu "Slobodna Bosna" objave izvinjenje apelantu znog klevetničkog djelovanja.

3. Odlučujući o reviziji apelanta, Vrhovni sud je donio Rješenje, broj Rev-1052/05 od 10. oktobra 2006. godine, kojim je reviziju odbacio kao nedopuštenu. Obrazlažući rješenje, Vrhovni sud je naveo da revizija nije dopuštena, jer je članom 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 53/03, 73/05 i 19/06;) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. U konkrentnom slučaju apelant je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 9.000,00 KM, odnosno vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude je ispod zakonom propisanog imovinskog cenzusa po kojem se cijeni dopuštenost revizije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi rješenje Ustavnog suda, broj U-

15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine).

6. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Vrhovnog suda, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-1052/05 od 10. oktobra 2006. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Vrhovnog suda, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je apelant presudu Vrhovnog suda, broj GŽ-92/05 od 19. jula 2005. godine, primio 27. jula 2005. godine, a apelaciju Ustavnom sudu podnio 15. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3090/06 (M. A.) | Sudska praksa | Aktio