Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2956/06 (R. P.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2956/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-2956/06, rješavajući apelaciju Radmile Prosan, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Radmile Prosan podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-

0-Rev-06-000 392 od 22. septembra 2006. godine, i Rješenja Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-456/04 od 14. decembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Radmila Prosan (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prnjavora, koju zastupa Branislav Malić, advokat iz Prnjavora, podnijela je, 30. oktobra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 242 od 22. septembra 2006. godine, i Rješenja Okružnog suda u Banjoj luci, broj Ž-456/04 od 14. decembra 2005. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-26/03 od 22. juna 2004. godine, obavezan je TP «Promet»AD Prnjavor (u daljnjem tekstu: tuženi) isplatiti apelantici iznos od 1.974,00 KM na ime neisplaćene plate i toplog obroka sa zakonskom zateznom kamatom počev od 29. maja 2003. godine do isplate i troškovima postupka u iznosu od 1.005,00 KM.

3. Rješenjem Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-456/04 od 14. decembra 2005. godine, uvažena je žalba tuženog, ukinuta Presudu Osnovnog suda i tužba apelantice je odbačena kao neblagovremena. Istim rješenjem je obavezana apelantica da tuženom, na ime troškova parničnog postupka, isplati iznos od 1.140,00 KM.

4. Apelantica je protiv Rješenja Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud). Vrhovni sud je donio Rješenje, broj 118-0-Rev-06-000-392 od 22. septembra 2006. godine, i reviziju odbacio kao nedozvoljenu. U obrazloženju Rješenja, Vrhovni sud je istakao da je protiv Rješenja Okružnog suda, kojim je pravosnažno završen postupak pokrenut po tužbi apelantice, dozvoljena revizija, u smislu odredbe člana 254. stav 1. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», br. 58/03, 85/03 i 74/05) (u daljnjem tekstu: ZPP). Međutim, odredbom stava 2. istog člana propisano je da protiv ovog rješenje nije dozvoljena revizija u sporovima u kojima ne bi bila dozvoljena ni revizija protiv pravosnažne presude. Odredbom člana 237. stav 1. ZPP-a, propisano je da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi iznos od 10.000 KM. U konkretnom predmetu apelantica je podnijela tužbu protiv tuženog, radi naplate potraživanja u iznosu od 1.974,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud nije našao da je u konkretnom slučaju odlučivanje o reviziji od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelantica smatra da joj je osporenim odlukama Okružnog i Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, tj. člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Povredu navedenog prava apelantica vidi u tome što je u predmetnom slučaju Okružni sud pogrešno primjenio relevantne odredbe Zakona o radu, jer ih je, navodno, primjenio na retroaktivan način. Pored toga, apelantica smatra da je Vrhovni sud o njenoj reviziji trebao da odlučuje u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a, bez obzira na imovinski cenzus.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelantica protiv Rješenja Okružnog suda, broj Ž-456/05 od 14. decembra 2005. godine, izjavila reviziju Vrhovnom sudu iako je vrijednost spora bila 1.974,00 KM, pa je revizija odbačena kao nedopuštena u skladu sa odredbom člana 237. stav 1. ZPP-a. Iz činjenica i navoda apelacije Ustavni sud nije mogao zaključiti da postoji bilo šta što bi u konkretnom slučaju ukazalo da su materijalno-pravni propisi proizvoljno ili nepravično primijenjeni na štetu apelantice prilikom utvrđivanja dopuštenosti revizije apelantice u smislu člana 237. stav 3. ZPP-a. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proističe da je konačna odluka u predmetnom slučaju Rješenje Okružnog suda, broj Ž-456/05 od 14. decembra 2005. godine.

9. S obzirom da je apelantici Rješenje Okružnog suda, broj Ž-456/05 od 14. decembra 2005. godine, uručeno 7. februara 2006. godine, što je vidljivo iz dostavnice Okružnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 30. oktobra 2006. godine, proističe da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporeno rješenje.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2956/06 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio