Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3001/06 (M. S.)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3001/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3001/06, rješavajući apelaciju Mirka Subotića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirka Subotića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 531 od 22. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci, broj Ž-330/05 od 21. marta 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Banjaluci, broj Rs-3013/03 od 27. maja 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirko Subotić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Gordana Gerdijan, advokatica iz Banjaluke, podnio je, 6. novembra 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 531 od 22. septembra 2006. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-330/05 od 21. marta 2006. godine, i Presude Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Rs-3013/03 od 27. maja 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj Rs-3013/03 od 27. maja 2005. godine, obavezana je tužena Republika Srpska - Vojska Republike Srpske da isplati apelantu na ime naknade za prevoz za vremenski period od 1. maja 2002. godine do 31. decembra 2002. godine iznos od 748,00 KM, te na ime uvećanih troškova stanovanja iznos od 2.718,14 KM, sve sa pripadajućom zateznom kamatom od 30. marta 2005. godine do isplate i troškovima parničnog postupka u iznosu od 475,00 KM, sa pripadajućom kamatom od dana presuđenja.
3. Presudom Okružnog suda broj Ž-330/05 od 21. marta 2006. godine, žalba apelanta (koja se odnosila samo na vrijeme računanja zatezne kamate) je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena tako da se zakonska zatezna kamata na naknadu dosuđenu prvostepenom presudom ima računati od 25. novembra 2003. godine, umjesto od 30. marta 2005. godine, s tim da je tužena obavezana naknaditi apelantu troškove žalbenog postupka u iznosu od 210,00 KM. Pored toga, djelimično je uvažena i žalba tužene pa je prvostepena presuda ukinuta u pogledu odluke o dijelu naknade za prevoz za 2002. godinu u iznosu od 657,00 KM i dijelu naknade za uvećane troškove stanovanja za 2002. godinu u iznosu od 1.024,00 KM, zajedno sa zateznom kamatom na ove iznose i u tom dijelu tužba je odbačena kao neblagovremena; preinačena je prvostepena presuda u pogledu troškova parničnog postupka tako što je ova naknada snižena sa iznosa od 475,00 KM na iznos od 229,00 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužene odbijena i prvostepena presuda potvrđena (u pogledu naknade za prevoz za 2002. godinuza dio iznosa od 91,00 KM i naknade za uvećane troškove stanovanja za 2002. godinu za dio iznosa od 197,00 KM, te iste naknade za 2003. godinu u iznosu od 1.496,27 KM.
4. Revizija apelanta protiv drugostepene presude odbačena je rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 531 od 22. septembra 2006. godine, kao nedozvoljena. U obrazloženju je navedeno da je u tužbi podnesenoj 25. novembra 2003. godine apelant označio vrijednost predmeta spora sa 9.384,80 KM. Ova vrijednost predmeta spora predstavlja zbir iznosa čiju isplatu je tražio u predmetnom sporu i to za troškove stanovanja, prevoza i za borački dodatak. Prvostepenom presudom apelantu je na ime glavnog potraživanja (za troškove prevoza i uvećanih troškova stanovanja) dosuđen ukupan iznos od 3.466,00 KM, čiju visinu nije žalbom osporavao. Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost njegove tražbine sa kojom nije uspio u sporu ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, te da shodno odredbi člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku revizija nije dozvoljena. Kako Vrhovni sud dalje, ne nalazi da bi odlučivanje o reviziji apelanta bilo od značaja za primjenu prava u nekim drugim slučajevima (član 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku) odlučio je reviziju odbaciti kao nedozvoljenu.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama redovnih sudova povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zatim pravo zagarantirano članom
13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Nediskriminacija Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi efektivni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem efektivnom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-06-000 531 od 22. septembra 2006. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Ž-330/05 od 21. marta 2006. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
10. S obzirom na to da je apelantu, 18. aprila 2006. godine, uručena presuda Okružnog suda, broj Ž-330/05 od 21. marta 2006. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 6. novembra 2006. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović