Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3185/07 (M. M.)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3185/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-3185/07, rješavajući apelaciju Milenka Milutinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 9. i 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Milutinovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Iksž-
07-000 029 od 20. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u
Doboju, broj 085-0-Iks-06 000 050 od 2. novembra 2007. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbogtoga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milenka Milutinovića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Iksž-
07-000 029 od 20. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u
Doboju, broj 085-0-Iks-06 000 050 od 2. novembra 2007. godine, u odnosu na član II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i član 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Milenko Milutinović (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Goran Nešković, advokat iz Doboja, podnio je, 26. novembra 2007. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 013-0-Iksž-07-000 029 od 20. novembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 085-0-Iks-06 000 050 od 2. novembra 2007. godine. Apelant je, također, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud prekinuo izdržavanje kazne zatvora u Kazneno-popravnom zavodu Foča (u daljnjem tekstu KPZ Foča) do donošenja odluke o apelaciji.
2. Presudom Okružnog suda, broj K-5/04 od 17. novembra 2005. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Kž-06-000 025 od 28. septembra 2006. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela ubistva iz člana 148. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ RS).
3. Osnovni sud je Uputnim aktom, broj 085-0-Iks-06-000 050 od 8. novembra 2006. godine, uputio apelanta na izdržavanje kazne zatvora u KPZ Foča.
4. Apelant je podnio Osnovnom sudu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora navodeći da boluje od teže akutne bolesti tj. angine pektoris, da se bolest stalno pogoršava i da čeka na termin za operaciju na srcu. Rješenjem Osnovnog suda, broj 085-0-Iks-06 000 050 od 8. novembra 2006. godine odloženo je apelantu izdražvanje kazne zatvora za tri mjeseca u smislu člana 106. stav 1. tačka
1. Zakona o izvršenju krivičnih i prekršajnih sankcija Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZIKS).
5. Apelant je, 12. februara 2007. godine, ponovo podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora. Osnovni sud je Rješenjem, broj 085-0-Iks-06 000 050 od 19. februara 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Iksž-07-000-004 od 2. marta 2007. godine, odbio apelantovu molbu kao neosnovanu.
6. Nakon toga, apelant je i dalje podnosio molbe za odlaganje izvršenja kazne zatvora navodeći da nije došlo do poboljšanja njegovog zdravstvenog stanja. Sudovi su odbili sve naredne molbe smatrajući da apelant nije podnio dovoljno dokaza iz kojih bi se na nedvosmislen način moglo utvrditi da boluje od teže akutne bolesti, koja bi bila razlog za ponovno odlaganje izvršenja kazne zatvora. Također, apelant je podnio i molbu za pomilovanje Predsjednika Republike Srpske, pa je dvije mobe za odlaganje izvršenja kazne zatvora podnio pozivajući se na odredbe člana 106. tačka 9. ZIKS-a. Obje molbe su odbijene. Sudovi su smatrali da iz dokaza priloženih uz molbu ne proizlazi da je izvjesno da će apelant biti pomilovan zbog nesposobnosti za izdražavanje kazne, imajući u vidu vrstu i visinu izrečene kazne i krivično djelo za koje je osuđen.
7. Apelant je posljednji put podnio molbu za odlaganje izvršenja kazne 18.oktobra 2007. godine. Prethodno, Rješenjem Osnovnog suda u Doboju, broj 085-0-Iks-06-000 050 od 3. septembra 2007. godine, a koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Iksž-07-000-004 od 28. septembra 2007. godine, odbijena je njegova molba podnesena 31. augusta 2007. godine. Rješenje Okružnog suda je dostavljeno apelantu 9. oktobra 2007. godine.
8. Osnovni sud je osporenim Rješenjem, broj 085-0-Iks-06 000 050 od 2. novembra 2007. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Okružnog suda broj 013-0-Iksž-07-000-004 od 20. novembra 2007. godine, odbacio apelantovu molbu kao neblagovremenu. Istim rješenjem naloženo je apelantu da se odmah, a najkasnije u roku od osam dana od pravosnažnosti tog rješenja javi na izdražavanje kazne u KPZ Foča. Sudovi su utvrdili, prema podacima u spisu, da je Rješenje Okružnog suda, broj 013-0-
Iksž-07-000-004 od 28. septembra 2007. godine, dostavljeno apelantu 9. oktobra.2007. godine, a to znači da se apelant trebao javiti u KPZ Foča radi izdržavanja kazne najkasnije 17. oktobra 2007. godine u 24 časa, a molba za odlaganje izdržavanja kazne zatvora je podnesena 18. oktobra 2007. godine. Dalje, u obrazloženju rješenja Okružnog suda se navodi da, prema odredbi člana 107. stav 2. ZIKS-a, na koju se apelant pozvao u žalbi, ako je razlog za odlaganje iz člana 106. stav 1. tač. 1. i 2. nastao poslije proteka roka od tri dana, molba se može podnijeti do dana kada osuđeni treba da se javi na izdržavanje kazne zatvora. Međutim, apelant je u konkretnom slučaju molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvora podnio 18. oktobra 2007. godine, dakle, nakon proteka roka od tri dana od dana dostavljanja rješenja Okružnog suda, odnosno po proteku roka do kojeg se apelant morao javiti na izdržavanje kazne.
9. Sudska policija je, 23. novembra 2007. godine, prinudno sprovela apelanta u KPZ Foča gdje se i sada nalazi na izdržavanju kazne.
10. Apelant smatra da mu je u postupku pred Okružnim i Osnovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) kao i pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačke 9. i 15. Pravila Ustavnog suda.
12. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. i 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
„Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom; (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu; “ Dopustivost ratione materiae
13. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...] prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. Međutim, u ovom slučaju apelant nije izjavio apelaciju na presudu kojom mu je pravosnažno utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset godina zbog krivičnog djela ubistva iz člana 148. stav 1. KZ RS. Suprotno tome, apelant je izjavio apelaciju na rješenje Okružnog i Osnovnog suda, kojim nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv njega, već je samo odbačena molba apelanta za odlaganje izvršenja kazne zatvora utvrđene pravosnažnom presudom Okružnog suda, broj K-5/04 od 17. novembra 2005. godine. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odlukama koje su donesene u postupku u kojem je odlučivano o krivičnoj optužbi protiv apelanta, niti su se tom prilikom utvrđivalo o apelantovim građanskim pravima i obavezama, proizlazi da član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije inkompatibilni ratione materie sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Neiscrpljivanje pravnih lijekova
14. Apelant smatra da je osporenim rješenjima došlo do povrede njegovih prava iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije konvencije. Smatra da nije ispoštovana zakonska procedura u skladu sa članom 106. ZIKS-a.
15. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
16. U konkretnom slučaju apelant je propustio da podnese novu molbu za odlaganje izvršenja kazne zatvor u roku od tri dana od dana uručenja Rješenja Okružnog suda, broj 013-0-Iksž-07-000-004 od 28. septembra 2007. godine, odnosno u roku do kojeg se apelant morao javiti na izdržavanje kazne. Radi toga, redovni sudovi su osporenim rješenjima odbacili apelantovu molbu za odlaganje izvršenja krivične sankcije koja mu je izrečena pravosnažnom presudom i nisu, dakle, meritorno rješavali o osnovanosti molbe. Stoga, Ustavni sud nije u mogućnosti da ocijeni valjanost osporenih rješenja sa aspekta apelantovog ustavnog prava na slobodu i sigurnost, odnosno da li je do kršenja navedenog prava eventualno došlo usljed očigledno proizvoljne ili diskriminatorne primjene relevantnih odredaba Zakona o izvršenju krivičnih sankcija. S obzirom, dakle, da apelant nije na vrijeme podnio molbu za odlaganje izvršenja krivične sankcije Ustavni sud konstatuje da apelant nije iscrpio sve pravne lijekove koji su mogući prema zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, ovi žalbeni navodi apelanta se ne mogu razmatrati.
17. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. st. 1. i 4. tač. 9. i 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko apelant nije iscrpio sve pravne lijekove moguće po zakonu, Ustavni sud je jednoglasno odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
18. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere
19. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović