Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1261/07 (G. T.)
Odluka donesena 10. 01. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1261/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
10. 01. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP 1261/07, rješavajući apelaciju Gorana Trubarca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Trubarca, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci, broj 011-0-PŽ-
07-000 019 od 16. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Goran Trubarac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prijedora, podnio je 4. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-PŽ-07-000 019 od 16. februara 2007. godine. Apelant je dopunom apelacije od 6. novembra 2007. godine zatražio donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio ročište za javnu prodaju zakazano za 30. novembar 2007. godine, kao i vođenje cjelokupnog postupka pred Osnovnim sudom Prijedor (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj IP-116/03 do okončanja postupka po ovoj apelaciji.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 27. jula 2006. godine, donesenom u izvršnom predmetu «Kristal banka» A.D. Banja Luka, čiji je pravni sljednik «Hypo Alpe Adria Bank» A.D. Banja Luka (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), protiv «Europe Group» Omarska Prijedor (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja prodajom nekretnina vlasništvo izvršenika, je apelantu kao kupcu dosuđena nepokretnostzemljište i zgrade, sa generalijama kao u izreci rješenja, sa dijelom 1/1, kao i sva oprema sa dijelom 1/1, a koja je opisana i procijenjena u nalazu i mišljenju sudskog vještaka mašinske struke, koje su nekretnine i pokretne stvari ranije vlasništvo izvršenika sa 1/1 dijela, za ukupnu kupoprodajnu cijenu u iznosu od 5.800,00 KM. Stavom dva izreke rješenja konstatirano je da se nepokretnosti i pokretne stvari predaju apelantu. Stavom tri izreke je naloženo zemljišno-knjižnom uredu Prijedor i RGU-Područna jedinica Prijedor, da upiše pravo vlasništva na nekretninama u korist apelanta te briše upisano pravo trećih lica-hipoteku u korist tražioca izvršenja. Stavom četiri izreke konstatirano je da se predmetno rješenje objavljuje na oglasnoj tabli suda.
3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je zaključkom suda, broj IP-116/03 od 17. jula 2006. godine, prodata predmetna nepokretnost, da je zaključak objavljen na oglasnoj tabli suda 18. jula 2006. godine, da je nepokretnost apelantu kao kupcu dosuđena i predana u skladu sa članom 93. tačka 1. i 2. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP) te da je upis prava vlasništva na nekretninama određen u skladu sa tačkom 2. člana 93. ZIP a brisanje hipoteke u skladu sa članom 74. tačka 2. ZIP. Dalje je konstatirano da se istekom trećeg dana od dana isticanja predmetnog rješenja na oglasnoj tabli suda, smatra da je rješenje, u skladu sa članom 93. tačka 4, dostavljeno svim licima kojim se dostavlja zaključak o prodaji te svim učesnicima u nadmetanju te je navedeno da protiv rješenja o dosudi nije dozvoljen prigovor ali da se u skladu sa članom 93. tačka 3. ZIP može izjaviti žalba.
4. Rješenjem istog suda, isti broj i datum, izvršeno je namirenje od iznosa odobrenog prodajom nekretnina i pokretnih stvari iz rješenja o dosudi i to troškova izvršnog postupka (5.000,00 KM na ime takse i 800,00 KM na ime troškova vještačenja te je konstatirano da tražilac izvršenja ostaje nenamiren na ime svih kamata obračunatih na glavni dug u iznosu od 1.438.856,71 KM od 1. jula 2003. godine do isplate, kao i na ime glavnog duga u iznosu od 1.438.856,71 KM, koliko je iznosio dug na dan 1. juli 2003. godine.
5. Odlučujući o podnesku tražioca izvršenja Osnovni sud je rješenjem, broj IP-116/03 od 5. septembra 2006. godine prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje odbacio kao nedozvoljen. U obrazloženju je navedeno da je postupak za povrat u pređašnje stanje reguliran odredbom člana 14. stav 2. ZIP kojom je propisano da je povrat u pređašnje stanje dozvoljen samo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na izvršno rješenje o izvršenju. Stoga je zaključio,vezano za pozivanje tražioca izvršenja na član 21. stav 1. ZIP, kojim je propisana supsidijarna primjena odredbi ZPP u pitanjima koja nisu regulirana ZIP, da povrat u pređašnje stanje nije dozvoljen ni u slučaju propuštanja ročišta za prodaju izvršenikove imovine iz kog razloga je tražilac izvršenja podnio zahtjev za povrat. Obzirom da je zahtjev za povrat iz navedenih razloga nedopušten sud je zaključio da se o njegovoj osnovanosti ne može raspravljati čime je isključeno pravo preče kupovine tražioca izvršenja i pravo na odgodu ročišta za prodaju.
6. Odlučujući o žalbi tražioca izvršenja izjavljenoj protiv rješenja Osnovnog suda broj IP-116/03 od 24. jula i 5. septembra 2006. godine, Okružni sud je rješenjem, broj 011-0-PŽ-07-000 019 od 16. februara 2007. godine žalbe uvažio, ukinuo rješenja Osnovnog suda broj IP-116/03 od 24. jula 2006. godine o dosudi i namirenju i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovni postupak. Stavom dva izreke odbijena je žalba tražioca izvršenja i potvrđeno rješenje Osnovnog suda, broj IP-116/03 od 5. septembra 2006. godine kojim je odbačen prijedlog tražioca izvršenja za povrat u pređašnje stanje.
7. U obrazloženju rješenja Okružnog suda je između ostalog navedeno da treće ročište za prodaju zakazano za dan 30. jun 2006. godine nije održano zbog odsustva sudije te je u zapisniku navedeno da se ročište odlaže za dan 17. juli 2006. godine u 9,15 h o čemu su usmeno obaviješteni punomoćnik tražioca izvršenja i kupci, apelant i Miloš Knežević, da iz zapisnika o javnoj prodaji koja je održana 17. jula 2006. godine proizilazi da nije pristupio punomoćnik tražioca izvršenja koji je bio uredno obaviješten, da je apelant kao kupac za pokretne i nepokretne stvari ponudio ukupnu cijenu od 5.800,00KM te da je sud apelantu zaključkom prodao predmete izvršenja a osporenim rješenjem od 24. jula 2006. godine apelantu dosudio predmetne pokretne i nepokretne stvari uz nalog da se u zemljišnim knjigama izvrši upis vlasništva i briše hipoteka trećih lica. Sud je zaključio da su osnovani navodi žalbe da oglašavanje zaključka o javnoj prodaji za dan 17. juli 2006. godine nije učinjeno u skladu sa članom 82. ZIP budući da sud nije mogao samo na ranijem zaključku (od 19. maja 2006. godine) izvršiti dopisivanje bez pečata i potpisa da se ročište odgađa za 17. juli 2006. godine već je bio dužan da o zakazivanju tog ročišta donese poseban zaključak koji bi u smislu stava 5. navedenog člana bio dostavljen strankama. Stoga je žalbeni sud zaključio da je prvostepeni sud postupajući na takav način povrijedio odredbe člana 82. ZIP čime je onemogućio prvenstveno izvršeniku a zatim i drugim potencijalnim kupcima učešće u postupku izvršenja. Sud je ocijenio da su neosnovani navodi apelanta iznijeti u odgovoru nažalbu da nije došlo do povrede materijalnog prava budući da, neovisno od činjenice da ZIP uređuje pravila izvršnog postupka, predmetni zakon je materijalno pravni zakon te je sud dužan da, shodno odredbi člana 221. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), po službenoj dužnosti vodi računa o pravilnoj primjeni materijalnog prava. Dalje je navedeno da je sud pogrešno primijenio i odredbu člana 131. stav 4. ZIP kojom je reguliran postupak prodaje pokretnih stvari na drugom ročištu. Konačno, Okružni sud je nalazeći da je prvostepeni sud pogrešno primijenio materijalno pravo, primjenom odredbi člana 235. stav 3. u vezi sa članom 236. ZPP i članom 21. ZIP, uvažio žalbene razloge te ukinuo osporeno rješenje o dosudi i namirenju i predmet vratio istom sudu na ponovni postupak. Sud je dalje zaključio da je neosnovana žalba tražioca izvršenja vezana za rješenje kojim je odbačen prijedlog za povraćaj u pređašnje stanje budući da se, shodno članu 14. stav 2. ZIP, povrat može dozvoliti isključivo zbog propuštanja roka za prigovor i žalbu na rješenje o izvršenju a ne zbog propuštanje ročišta za javno nametanje.
8. Osnovni sud je odlučujući u ponovnom postupku, donio zaključak o prodaji treći put, broj IP-
116/03 od 27. jula 2007. godine, kojom je odredio ročište za prodaju za dan 18. septembar 2007. godine koje ročište je zaključkom suda odgođeno za dan 23. oktobar 2007. godine. Dopisom broj IP-
116/03 od 18. oktobra 2007. godine, ročište za treću javnu prodaju u predmetnom izvršnom postupku je zbog opravdane odsutnosti uređujućeg sudije odgođeno za dan 30. novembar 2007. godine uz konstataciju da se predmetni dopis ima smatrati pozivom za ročište za prodaju.
9. Apelant smatra da su osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđena njegova ustavna prava iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Povreda ovih prava po apelantu se ogleda u proizvoljnoj primjeni prava od strane Okružnog suda budući da apelant smatra da ZIP ne dozvoljava objavljivanje zaključka o prodaji četvrti put te da odredba člana 221. ZPP ne daje mogućnost drugostepenom sudu da po službenoj dužnosti odlučuje o pitanjima koja po apelantu nisu vezana za primjenu materijalnog prava.
10. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
11. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Okružnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelantov slučaj.
12. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim rješenjem Okružnog suda donesenom po žalbi tražioca izvršenja odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta.
13. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizilazi da se predmetni izvršni postupak vodi po prijedlogu «Hypo Alpe Adria Bank» A.D. Banja Luka, kao tražioca izvršenja, protiv izvršenika «Europe Group» Omarska. Apelant je u predmetnom izvršnom postupku imao pravo, da kao i svako drugo zainteresirano lice, shodno odredbama ZIP, učestvuje u postupku javne prodaje nekretnina i pokretnih stvari koje su predmet izvršenja. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je dakle da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika.
14. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u sporu koji se vodio pred Okružnim sudom nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Dalje, obzirom da apelant smatra da je osporenim rješenjem povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da zaštitu u smislu navedenih članova uživa samo zakonito stečena imovina te imajući u vidu da predmetni postupak još uvijek nije pravomoćno okončan, budući da je nakon odluke o žalbi tražioca izvršenja predmet vraćen na ponovni postupak prvostepenom sudu, to apelant nije stekao imovinu koja bi uživala zaštitu iz čega proizilazi da se predmetne nekretnine i pokretne stvari ne mogu smatrati apelantovom imovinom koja bi ulazila u okvir zaštite koju pruža član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
16. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
18. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Hatidža Hadžiosmanović