Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-886/06 (A. K.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Apelacija ratione personae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-886/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-886/06, rješavajući apelaciju Admira Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Admira Kovačevića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV- 390/05, od 16. februara 2006. godine zbog toga što je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Admir Kovačević (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, zastupan po Zaimu Poturoviću, advokatu iz Sarajeva, podnio je 21. marta 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-390/05, od 16. februara 2006. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, broj K-88/04, od 26. maja 2005. godine, apelant je oglašen krivim zbog četiri krivična djela iz Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca. Presudom je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.

3. U navedenoj presudi nije odlučeno u pogledu advokatskih troškova krivičnog postupka, jer su nedostajali podaci o njihovoj visini. Naime, branilac po službenoj dužnosti nije postavio opredijeljen zahtjev o naknadi troškova do zaključenja glavnog pretresa. Iz toga razloga je branilac, zastupnik i ove apelacije, advokat Zaim Poturović, dostavio zahtjev za naknadu troškova krivičnog postupka u ukupnom iznosu od 22.407 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM). Nakon dva seta postupaka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu, Rješenjem vanraspravnog vijeća Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-390/05, od 16. februara 2006. godine, odbijena je žalba branitelja, advokata Zaima Poturovića, te je potvrđeno Rješenje predsjednika vijeća, broj K-88/04, od 28. oktobra 2005. godine, kojim je dosuđen ukupan iznos od 13.303,90 KM za naknadu troškova krivičnog postupka.

4. Apelant se žali na dosuđene troškove za njegovog branitelja, te smatra da su time povrijeđena njegova ustavna prava i slobode iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda glasi:

«Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

10. apelacija je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. U ocjeni dopustivosti konkretnog predmeta Ustavni sud treba, prije svega, riješiti pitanje primjenjivosti člana 1. Protokola broj 1 uz Evropske konvencije na konkretan postupak, odnosno treba odgovoriti na pitanje da li se apelacija, s obzirom da se odnosi na naknadu troškova postupka u krivičnom postupku, tiče utvrđivanja „građanskih prava i obaveza“ apelanta. Ustavni sud je u svojoj praksi imao slučajeve, u kojima su apelanti tvrdili povredu svojih prava na pravično suđenje ili djelotvoran pravni lijek iz čl. 6. i 13. Evropske konvencije, jer su smatrali da su sudovi pogrešno utvrdili visinu troškova postupka. U tim predmetima, Ustavni sud je utvrdio da se garancije člana 6. stava 1. Evropske konvencije primjenjuju na parnični postupak, u vezi sa određivanjem iznosa troškova postupka, jer se to mora sagledavati kao nastavak parnice o glavnom pitanju i, u skladu s tim, kao dio «utvrđivanja građanskih prava i obaveza» (vidi odluke Ustavnog suda, broj AP-85/04 od 18. marta 2005. godine, tačka 20). Osim parničnog postupka, Ustavni sud je utvrdio da se garanti člana 6. stava 1. Evropske konvencije, a u vezi sa pitanjem naknade troškova, primjenjuju i na izvršni postupak (AP-1525/06, od 26. juna 2007. godine, tačka 9). Također, aktivnu legitimaciju u apelacionom postupku (nadležnost ratione personae) ima i oštećena strana u krivičnom postupku, koja traži naknadu troškova u vezi sa svojim imovinsko-pravnim zahtjevom od optuženog lica (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-24/06, od 25. aprila 2007. godine, tačka 12). Konačno, aktivnu legitimaciju u apelacionom postupku ima i optuženi iz krivičnog postupka, u vezi sa njegovim zahtjevima za naknadu troškova krivičnog postupka, koje su imali njegovi branitelji (AP-792/04, od 18. januara 2005. godine, tačka 23.). U svim ovim slučajevima, Ustavni sud je konkretne zahtjeve definisao kao „građansko pravo“ u smislu člana 6. Evropske konvencije, jer je zahtjev imovinskog karaktera. Samim tim, i primjena člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju nije isključena ratione materiae.

7. Međutim, sva četiri navedena slučaja, u kojima su stranke parničnog, izvršnog i krivičnog postupka tražili reviziju odluke o troškovima postupka, imali su aktivnu legitimaciju za vođene postupak pred nadležnim sudom. Sve odluke, koje su donesene u vezi s tim, glasile su na ime stranka koje su pokrenule te postupke, te su one sve bile apelanti pred Ustavnim sudom u apelacionom postupku. Razlika između konkretnog slučaja i citiranih predmeta jeste upravo činjenica da su sva rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu glasila na ime branioca po službenoj dužnosti, advokata Zaima Poturovića, a ne apelanta ove apelacije. Ovo iz razloga, što nadležni sud ima pravo, u skladu sa članom 202. stavom 4. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, da oslobodi optuženog dužnosti na naknadi u cjelini ili djelomično troškove krivičnog postupka. U tom slučaju, troškovi postupka branioca po službenoj dužnosti padaju na teret budžetskih sredstava. Prema tome, aktivnu legitimaciju u tom slučaju preuzima branilac po službenoj dužnosti, jer optuženi nema više odgovornosti u vezi sa naknadom troškova postupka. Upravo iz ovog razloga, advokat Zaim Poturović, a zastupnik apelanta u ovom predmetu pred Ustavnim sudom, vodio je dva seta postupaka pred predsjednikom vijeća i vanraspravnim vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu, a ne sam apelant.

8. Ustavni sud ne spori da su troškovi krivičnog postupka, u dijelu koji se tiče nagrade i nužnih izdataka branitelja (u ovom slučaju, po službenoj dužnosti), formalno naknada za rad advokata, za njegove usluge. De facto, to su njegova sredstva za život, tj. njegova zarada. Samim tim, ovi troškovi, bez obzira što padaju na teret budžetskih sredstava, ne razlikuju se po svojoj prirodi od naknade za rad advokata u drugim postupcima ili u krivičnom postupku kada sud odredi da je optuženi dužan snositi ove troškove. Prema tome, radi se o klasičnom imovinskom zahtjevu. Ipak, ovaj zahtjev može podnijeti samo branilac, a ne i optuženi, jer je odlukom suda, da se optuženi oslobađa plaćanja naknade troškova krivičnog postupka, optuženi izgubio aktivnu legitimaciju za ovakav zahtjev. Nadalje, Zakon o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine je jasno predvidio pravni put, tj. pravne lijekove na osnovu kojih branilac može doći do konačne odluke u vezi sa zahtjevom o naknadi nagrade i nužnih izdataka branitelja. To je advokat Zaim Poturović i učinio, te došao do konačnog, apelacijom pobijanog, Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu, broj KV-390/05, od 16. februara 2006. godine. Međutim, apelaciju nije podnio advokat Zaim Poturović, već apelant, dok je advokat Zaim Poturović naveden samo kao njegov zastupnik u postupku pred Ustavnim sudom.

9. In conclusio, apelant ne može tvrditi da su mu povrijeđena ustavna prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, jer je oslobođen u potpunosti plaćanja troškova postupka, tj. ne može tvrditi da je „žrtva“ povrede ovih prava u konkretnoj situaciji bez obzira kakva je odluka o troškovima krivičnog postupka.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 10. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione personae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-886/06 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio