Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/06 (A. M.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1993/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP-1993/06, rješavajući apelaciju Abaza Mulamekića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Abaza Mulamekića podnesena protiv Uplatnog naloga Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća «Toplane» Sarajevo, broj 2605 5229450 od 31. maja 2006.

godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Abaz Mulamekić (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, podnio je 12. jula 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Uplatnog naloga Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća «Toplane» Sarajevo (u daljnjem tekstu: Toplane), broj 2605 5229450 od 31. maja 2006. godine.

2. Apelant u svojoj apelaciji osporava Uplatni nalog Toplana, broj 2605 5229450 od 31. maja 2006. godine, prema kojem je utvrđeno da je dužan uplatiti iznos od 771,80 konvertibilnih maraka (u daljnjem tekstu: KM) na ime utroška toplotne energije za period od deset mjeseci, uz opomenu da će podnijeti tužbu zbog neplaćanja nadležnom sudu. Navodi da zbog liječenja u inozemstvu ne koristi svoj stan već duži period, te da su ventili i radijatori u njegovom stanu za to vrijeme zavrnuti, zbog čega smatra da nema obavezu da plaća mjesečne račune za utrošak toplotne energije.

3. Apelant se obraćao Toplanama sa zahtjevom da se njegov stan isključi sa sistema grijanja, ali je dobio odgovor od Toplana da iz tehničkih i drugih razloga nisu u mogućnosti udovoljiti njegovom zahtjevu. Navedeno je da je obaveza plaćanja toplotne energije regulisana članom 34. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije („Službene novine Grada Sarajevo“, broj 29/82), koja je preuzeta članom 27.a Zakona o Ministarstvima Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona“, broj 10/96). Pomenuti član 34. Odluke o opštim uslovima za proizvodnju, isporuku i korištenje toplotne energije propisuje: „Korisnik ili neposredni korisnik može privremeno, u cjelosti ili djelimično, odustati od ugovorene obaveze preuzimanje toplotne energije zbog vanrednih okolnosti (požar, eksplozija, i sl.) na svom postrojenju za korištenje toplotne energije. Nakon prestanka okolnosti iz stava 1. ovog člana i dovođenja postrojenja u stanje za korištenje, korisnik odnosno neposredni korisnik je obavezan da nastavi s preuzimanjem toplotne energije“.

4. Apelant smatra da je određivanjem obaveze Uplatnim nalogom za usluge centralnog grijanja koje apelant nije niti koristio, a potom prijetnja tužbom zbog neplaćanja, povrijeđeno njegovo pravo na život, pravo na slobodu i sigurnost, pravo na porodični i privatni život, dom i prepisku, pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima i pravo na imovinu, iz članka II/3.a), d), e), f) i k) Ustava Bosne i Hercegovine, te traži od Ustavnog suda poduzimanje potrebnih radnji za oslobađanje od plaćanja navedene obaveze.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelant smatra da nije obavezan plaćati usluge centralnog grijanja preduzeću Toplane, s obzirom da nije koristio svoj stan određeni period. Pružanje usluga centralnog grijanja, odnosno proizvodnja i distribucija pare i tople vode za grijanje i druge svrhe, regulisano je Zakonom o komunalnim djelatnostima („Službeni list SRBiH“, broj 31/90), koji utvrđuje organizaciju i način vršenja komunalnih djelatnosti. Član 10. stav 1. Zakona o komunalnim djelatnostima propisuje da korisnik komunalne usluge plaća utvrđenu cijenu za pruženu komunalnu uslugu. U stavu 2. člana 10. istog Zakona propisano da u slučaju spora između korisnika komunalne usluge i davaoca usluge nadležan je redovni sud.

8. U vezi sa navedenim, Ustavni sud smatra da je apelant, s obzirom da osporava svoju obavezu plaćanja usluga centralnog grijanja u vrijeme svoje odsutnosti iz stana, prije svog obraćanja Ustavnom sudu imao mogućnost da se obrati nadležnom redovnom sudu radi zaštite svojih prava. U konkretnom slučaju, apelant je propustio to da učini. S druge strane, Ustavni sud konstatuje da apelant nije dokazao da tužba nadležnom sudu nije djelotvoran pravni lijek. Apelant dakle, nije pokrenuo nikakav postupak radi zaštite svojih prava, u skladu sa pozitivnim propisima, kako bi došao do konačne odluke, koja bi bila predmet pobijanja pred Ustavnim sudom, odnosno nije iscrpio efektivne pravne lijekove u smislu člana 16. stav. 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1993/06 (A. M.) | Sudska praksa | Aktio