Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3049/07 (Javno preduzeće „Luka Brčko“ d.o.o. iz Brčkog, Javno komunalno društvo „Domokom“ d.o.o., iz Domaljevca, i „Intereuropa RTC“ d.d., iz Sarajeva)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3049/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP 3049/07, rješavajući apelaciju Javnog preduzeća „Luka Brčko“ d.o.o. Brčko, Općine Orašje, Javnog komunalnog društva „Domokom“ d.o.o. i „Intereuropa RTC“ d.d., Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Javnog preduzeća „Luka

Brčko“ d.o.o. Brčko, Općine Orašje, Javnog komunalnog društva „Domokom“ d.o.o. i „Intereuropa RTC“ d.d., Sarajevo podnesena protiv naloga za naplatu naknade za korištenje cariskog terminala zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Javno preduzeće „Luka Brčko“ d.o.o. iz Brčkog, Javno komunalno društvo „Domokom“ d.o.o., iz Domaljevca, i „Intereuropa RTC“ d.d., iz Sarajeva, zastupani po Borislavu Stojakoviću, advokatu iz Orašja, te Općina Orašje, zastupana po Borislavu Stojakoviću, advokatu iz Orašja, i Pravobranilaštvu Brčko Distrikta BiH (u daljnjem tekstu: apelanti) podnijeli su 16. jula 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Odluke Uprave za indirektno oporezivanje o utvrđivanju visine naknade za korištenje carinskih terminala, broj 18-11-

44/06, od 4. aprila 2006. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 34. Iz teksta apelacije, međutim, proizilazi da apelanti pobijaju individualne upravne akte, naloge Uprave za indirektno oporezivanje za prinudnu naplatu.

2. Na osnovu Odluke o utvrđivanju visine naknade za korištenje carinskih terminala, broj 18-11-

44/06, od 4. aprila 2006. godine, Uprava za indirektno oporezivanje je utvrdila naknadu za korištenje carinskih terminala. S obzirom da apelanti nisu u datom roku izmirili ove dugove, Uprava za indirektno oporezivanje je pokrenula postupak prinudne naplate naknade. Apelanti Javno preduzeće „Luka Brčko“ d.o.o. iz Brčkog, i Općina Orašje su izjavili prigovore protiv naloga za prinudnu naplatu Odsjeka za pružanje poslovnih usluga Grupe za prinudnu naplatu Uprave za indirektno oporezivanje. Nakon dobivenih odbijajućih rješenja, apelanti su uložili istom organu žalbe na rješenja, kojima su odbijeni njihovi prigovori. Nakon što su odbijene žalbe, apelanti su uložili nove žalbe direktoru Uprave za indirektno oporezivanje. Prema stanju spisa, postupak po žalbama je u toku. Što se tiče apelanta, Javnog komunalnog društva „Domokom“ d.o.o., iz Domaljevca, on je, takođe, izjavio prigovor na nalog, te uložio žalbu na odbijajuće rješenje, međutim, nije uložio žalbu direktoru Uprave za indirektno oporezivanje. Konačno, četvrti apelant, „Intereurope RTC“ d.d., iz Sarajeva, je dostavio kopije 8 naloga za prinudnu naplatu, na koje se žale. Međutim, prema stanju spisa, ovaj apelant je izjavio prigovor na tri naloga, dok za ostale naloge nisu korišteni pravni lijekovi.

3. Apelanti, između ostalog, smatraju da je naplata naknada arbitrarno, protivzakonito i protivustavno izvršena. Kao osnovni razlog, navode da je ova vrsta naknada građanskopravne prirode, te nije mogla biti zakonski tretirana kao indirektni porez u smislu Zakona o indirektnim porezima. Nadalje, smatraju da indirektne poreze utvrđuju zakonodavac, putem zakona, te je zabranjeno Upravi za indirektno oporezivanje da sama propisuje, putem „odluka“, kao opštih upravnih akata, indirektne poreze. Konačno, svi apelanti ističu da su iscrpili sve djelotvorne pravne lijekove. Navode da nisu pokretali postupak, upravni spor, pred Sudom Bosne i Hercegovine, smatrajući ga nedjelotvornim, jer taj sud nema nadležnost da preispituje zakonitost opšteg upravnog akta, pobijane Odluke.

4. Apelanti su, takođe, zahtijevali donošenje privremene mjere zabrane pljenidbe novčanih sredstava sa računa apelanata do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelanti su vodili upravne postupke protiv naloga o prinudnoj naplati naknade za korištenje carinskih terminala. Ova naknada utvrđena je Odlukom Uprave za indirektno oporezivanje o utvrđivanju visine naknade za korištenje carinskih terminala, broj 18-11-44/06, od 4. aprila 2006. godine. Apelanti sami navode da nisu pokretali upravni spor pred Sudom Bosne i Hercegovine iz razloga što ga smatraju „neefektivnim“ pravnim lijekom, jer taj sud ne može ispitivati zakonitost opštih upravnih akata.

8. Međutim, Ustavni sud primjećuje da niti jedan od apelanta nije iscrpio niti upravni postupak. Naime, apelanti Javno preduzeće „Luka Brčko“ d.o.o. iz Brčkog, i Općina Orašje nisu ishodovali konačno upravno rješenje, koje će donijeti direktor Uprave za indirektno oporezivanje, dok ostali apelanti, a, kako je to navedeno u tački 2. ove Odluke, nisu došli ni do ove faze upravnog postupka. Iz ovog razloga, Ustavni sud neće razmatrati pitanje djelotvornosti vođenja upravnog spora.

9. Uzimajući u obzir sve navedeno, apelacija se ne može razmatrati, jer nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. Ovakvom odlukom, Ustavni sud ne prejudicira ostale elemente dopustivosti apelacije (prije svega, dopustivost ratione materiae).

11. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3049/07 (Javno preduzeće „Luka Brčko“… | Sudska praksa | Aktio