Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3156/07 (H. G.)

Odluka donesena 10. 01. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Hatidža Hadžiosmanović, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3156/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

10. 01. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Hatidža Hadžiosmanović, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 10. januara 2008. godine, u predmetu broj AP 3156/07, rješavajući apelaciju Hilmije Garibovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hilmije Garibovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000515-6, od 11. septembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hilmija Garibović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Sarajeva, zastupan po Fahriji Karkinu, advokatu iz Sarajeva, podnio je 27. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000515-6, od 11. septembra 2007. godine. Apelant je, takođe, tražio privremenu mjeru odlaganja izvršenja kazne zatvora apelantu po presudi Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-380/05, od 6. oktobra 2005. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda.

2. Konačnom presudom, broj Kž-380/05, od 6. oktobra 2005. godine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je, između ostalih, pravosnažno oglasio krivim apelanta zbog krivičnog djela ubistva u pokušaju iz člana 171. stava 1. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine u vezi sa članom 20. ranijeg Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine i osudio ga na kaznu zatvora od dvije godine, u koju se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru (od 1. augusta 2001. do 21. marta 2002. godine). Istom presudom, žalba branitelja optuženog Alena Redžepovića se djelimično uvažila i u odnosu na njega se prvostepena presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, broj K-

105/03 od 4. marta 2005. godine, ukinula, te u tom dijelu se predmet vratio tome sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku, Alen Redžepović je oslobođen od optužbe (presuda Kantonalnog suda, broj K-83/05, od 24. marta 2006. godine).

3. Nakon što je donesena presuda Kantonalnog suda, broj K-83/05, a na osnovu uvida u spis ovog predmeta, apelant je, putem svoga branioca, podnio zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka, okončanog presudom Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-380/05, od 6. oktobra 2005. godine. Kao razlog za ponavljanje krivičnog postupka, apelant je naveo da je Kantonalni sud u postupku K-83/05 saslušao novog svjedoka, također jednog od pravosnažno osuđenih u postupku Kž-

380/05, Mirsada Terzu. Na osnovu njegovog svjedočenja, po mišljenju apelanta, došlo je do saznanja za nove činjenice i dokaze, što je razlog za ponavljanje krivičnog postupka. Nakon dva seta postupaka povodom ovog zahtjeva, pred Kantonalnim i Vrhovnim sudom, konačnim Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000515-6, od 11. septembra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana žalba apelanta i potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-Kv-07-000154, od 13. jula 2007. godine, kojim je odbijen zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

5. Ustavni sud, a ukazujući na prethodno citirani član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, naglašava da se rok od 60 dana računa od dana dostavljanja „konačne“ odluke u relevantnom postupku, protiv koje nema daljnjih efektivnih pravnih lijekova. Ustavni sud je u više navrata, oslanjajući se na praksu Evropskog suda za ljudska prava, ponavljao da se krivični postupak, u smislu člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) okončava, u principu, „utvrđivanjem osnovanosti bilo kakve optužbe“, a to se smatra pravosnažno okončanje krivičnog postupaka. Od dana donošenja ove odluke, počinje teći rok od 60 dana za ulaganje apelacije Ustavnom sudu. S druge strane, a, takođe, prema sudskoj praksi Evropskog suda za ljudska prava, koju prihvata i Ustavni sud, zahtjev za ponavljanje krivičnog postupka se ne može smatrati efikasnim pravnim lijekom, osim ukoliko je uspješan i rezultira ponovnim otvaranjem postupka. Konačna odluka, kojom je negativno odlučeno o zahtjevu za ponavljanje postupka, ne prekida rok od 60 dana u smislu člana 16. stava 1. i stava 4. tačke 4. Pravila Ustavnog suda. Razlog za ovakvo tumačenje leži u činjenici da se kod zahtjeva za ponavljanje krivičnog postupka ne raspravlja o „utvrđivanju osnovanosti optužbe“, što je ratione materiae pretpostavka za kompatibilnost postupka sa članom 6. Evropske konvencije, već o razlozima za ponavljanje postupka. Pravo na pravično suđenje se garantuje samo u postupcima u kojima se , između ostalog, utvrđuje „osnovanost bilo kakve optužbe“. Prema tome, u takvim postupcima ne postoji zaštita iz člana 6. Evropske konvencije (vidi Odluke o dopustivosti i meritumu Doma za ljudska prava, CH/01/7488, tačka 111; CH/00/3880, tačka 179 i CH/02/11108 et al., tačka 193, u vezi sa presudom Evropskog suda za ljudska prava, Scopelliti versus Italien, od 23. novembra 1993. godine, Serija A, broj 278, stav 18; odluke Ustavnog suda U 37/00 od 31. augusta 2002. godine, tačka 23, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 24/02; AP 94/04, od 17. marta 2004. godine, tačka 13, "Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 19/04; AP 820/04, od 30. novembra 2004.godine).

6. U konkretnom slučaju, apelacija nije podnijeta protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj Kž-380/05, od 6. oktobra 2005. godine, kojom je, u zadnjoj efikasnoj instanci, pravosnažno utvrđena krivica apelanta. Apelacija je podnijeta protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Kž-06-000515-6, od 11. septembra 2007. godine, kojim je konačno odlučeno o neosnovanosti zahtjeva za ponavljanje postupka.

7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Hatidža Hadžiosmanović

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3156/07 (H. G.) | Sudska praksa | Aktio